piše: Katarina Pavlović
Sjedim danas u tišini i ne radim ništa drugo. Trenutak za mene. Volim to. Mirno stanje tijela sa što manje razmišljanja. Nešto poput lagane plovidbe na neka ljepša mjesta, mislima daleko odavde.
Postoje u meni neka uvjerenja o tome da trebamo naučiti biti sami u tišini, a pri tome ostati mirni duhom i tijelom. Ne priznajem ideje kako to nije bitno za nas i naše psihičko zdravlje.
Onaj tko je našao mir u tišini, našao je tamo i sebe. U svojim…