ZADAR – I. DIO
tekst i foto: Marijana Šundov
Ljudsko sjećanje je doista čudesna stvar. Nismo tu gdje jesmo nego negdje daleko. Dovoljna je glazba, neka slika ili miris i prebacimo se, kao vremeplovom, u drugi prostor i drugo vrijeme. I tako, iako fizički sami, ponovo smo s dragim ljudima. Tako je mene televizijska vijest sjetila nedavnog posjeta Zadru i dala mi temu „razglednica“.
Kao i svugdje gdje su povoljni uvjeti života, a zadarsko područje, gotovo u centru istočne obale Jadranskog mora i zaštićeno otocima, to itekako jeste – niču ljudska naselja.
Prije ilirskih plemena, prema povjesničarima, živio je na tim predivnim, sunčanim prostorima, nama nepoznati „mediteranski“ narod, čijem jeziku, i more i naselje…
Višetjedna sapunica o plagijatu hrvatskog ministra znanosti kulminirala je ovaj tjedan žalosnim epilogom najave napuštanja zemlje znanstvenika Đikića zbog reakcija premijera i rektora na ovu situaciju i na stanje u znanstvenoj zajednici, općenito.
Zagreb/14. veljače 2015./ Za Valentinovo sam prvi put čula prije 30 godina, točnije u zimu 1984. godine.
Njemački novinar Ulrich Schiller ( 1927.-2012.) spadao je u viđenije izvjestitelje i publiciste svoje zemlje sve dok nije objavio jedan više nego nestručan i ideološki sasvim jednostran pamflet pod naslovom „Deutschland und ‘seine’ Kroaten“, Njemačka i njezini Hrvati, naklada Donat, Bremen , 2010.
Neslužbena najava nekog oblika vojničke izobrazbe ponovno je potaknula različite skupine u hrvatskom društvu na prosvjede. Pri tome uživaju u ljepoti demokracije i slobodi govora i mišljenja, zauzimanju medijskog prostora ali i trošenju uglavnom proračunskog novca namijenjenog radu udruga.
Vlada Republike Hrvatske je 1. veljače 2017. godine s Maticom umirovljenika RH potpisala sporazum o osnivanju NACIONALNOG Vijeća za umirovljenike i starije osobe. Ovo Vijeće inače formalno postoji od 2013. godine, a da se za njega nije baš znalo.
Bila sam nezahvalna. Mnogo. Ovaj period našeg nečitanja odraz je mene i moje nezahvalnosti proteklih mjeseci. Isprva nisam primjećivala koliko postajem nezadovoljna, čangrizava i gotovo nepodnošljiva za okolinu. Ali, to nije toliko važno koliko je važno da sam bila nepodnošljiva samoj sebi, za samu sebe.
Kao klincu bilo mi je jako zanimljivo kad moja mama izvadi iz torbice šminku i ono malo čarobno ogledalce. Promijenila bi facu u sekundi. U tih nekoliko sekundi bila je to neka druga žena.
Ovoga vikenda Osijek je bio domaćin teniskog spektakla, Davis Cup susreta između Hrvatske i Španjolske.
Političari! Dobri ili loši? Dobri političari često puta potiču i govore da vole kada ih se opominje ili čak kritizira da bi što bolje i kvalitetnije obavili poslove i zadaće koji su u njihovoj nadležnosti. To bi trebalo biti ono što im daje više snage za daljnje kvalitetnije poslovanje.