IZ NAŠE ARHIVE/ ..objavljeno 03.10.2011.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Bilo je to 23. lipnja 1996. Sedam godina od pada Berlinskog zida. Dvije godine od našeg dolaska u Berlin. Kao izbjeglice, iz ratom zahvaćene bivše Jugoslavije, smješteni s tisuću drugih sličnih nama iz cijelog svijeta, u Kladowu, bogatom naselju na rubu grada u četvrti Spandau.
Svi u jadnom stanju, da jadnije ne može biti. Izgubljeni u mjestu i vremenu. Potrebni nade i oslonca. …
Priču o tradiciji želim početi s jednim osvrtom. Ne jednom čitali smo i u razgovorima slušali koliko je Slavonija propala od rata na ovamo, koliko je sela opustjelo, naroda odselilo. Ne želim to ni negirati ni potvrđivati, umjesto toga osvrćem se na jedan događaj i dodajem moja promišljanja.…
Dana, 22.lipnja 2024. Vatikan. Dovoljno je reći tu jednu riječ za izazvati različite osjećaje kod ljudi – ljubav, divljenje, radost, ali i mržnju, osudu i ljutnju.
Pišem ovo nekih tjedan dana od zadnjeg, da se njemački izrazim „abschluss“ ispita za zvanje Heimhelfer/in.
Dana, 26. svibnja 2024. – Laganom šetnjom od Anđeoske tvrđave uz rijeku Tiber ili kako ga domaćini tako melodično zovu Tevere uživali smo u toplim bojama sutona, kakav samo zna biti nakon dana prepunog sunca. Zgrade i rijeka svjetlucali su, što od boja zalaska, što od svjetiljki, koje su već bile upaljene na ulicama.
Dvije su nastavnice stranih jezika u Ekonomskoj školi Požega, mr. Martina Budimir, prof. i Jelena Kovačević, prof., odlučile svoje dugogodišnje iskustvo sudjelovanja na međunarodnim natjecanjima i projektima, iskoristiti kako bi, uz potporu svoje škole, već četvrtu godinu zaredom organizirale…
Proteklih dana, vozeći se avionima, autobusima, vlakovima, taksijima…, preko pedeset tisuća kilometara u tri mjeseca, palo mi na pamet zašto tako lako i često mijenjam države, klime, hotele, jela, običaje…
Gledajući finalnu večer Eurosonga 11. svibnja 24., uznemirila sam se. Od velike ljubiteljice evrovizijskog spektakla odavno sam postala potpuno nezainteresirana za to popularno natjecanje. Onih nekadašnjih veličanstvenih pjesama i njihovih izvođača više nije bilo. Barem po mom osjećaju i ugodi uhu, a nije da sluha nemam.…
Nedavno smo suprug i ja razgovarali o posjetu Rimu, pokazivali smo fotografije prijateljima. Bilo je tu dosta fotografija crkvi, umjetnina koje su u njima, doslovno možeš pratiti razvoj stilova u arhitekturi i umjetnosti.
Mnogo je lijepih i iskrenih stihova napisala ova posebna žena. Mnogo je njih koji su poticajni za pouku, razmišljanje, razgovor, diskusiju (čega je danas sve manje)…