Iz naše arhive/ objavljeno 22.08.2014.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Kasno ljetno popodne. Zvoni mi mobilni telefon.
– Ja ...javljam se.
–E, dobar dan gospođo, jeste li vi …? Ako niste oprostite na smetnji.
-Ma jesam jesam, priznajem dok čovjek nije prekinuo vezu.
–Izvolite, kako mogu pomoći, pitam. I čekam radoznalo čuti što…
Vepric/ 25.7.2020./ vjerujem kako je svatko od nas doživio kako trenutke posebne sreće tako i trenutke dubokog očaja. Svačiji život je spleten od radosti i tuge, zdravlja i bolesti, sreće i nesreće…
Draga Sonja, ovo ljeto Zagreb je specifičan: nema žege koja je bila prošlih godina nepodnošljiva pa nisam ni išla u grad.
Rekordne vrućine u Njemačkoj. Sjedimo na terasi berlinskoga stana. Rano je jutro. I sunce tek proviruje iza visoke zgrade preko puta. Lagani povjetarac je. I u njemu mirisi nečega toploga. Skoro mediteranskoga.