događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Pitaju me prijatelji i poznanici, pa i ne poznanici, jesam li bila i kakve su to subotnje demo u Berlinu s preko milijun sudionika? Nisam bila (i ne bih!) a niti u obitelji, među prijateljima ili kolegama na poslu nemam nikoga tko je bio. Pogledah fotografije, video, diskusije, rasprave o točnom broju sudionika i pravim i krivim fotografijama, polemike, pročitah brojne fejs objave, pa mogu zaokružiti razmišljanje na tu temu.…
Iz naše arhive/ objavljeno 07.08.2018.
piše: Branka Oreb-Jerković
Dan prije Vojno-redarstvene operacije ‘Oluja’, 4.kolovoza 1995. godine, bila sam na novinarskom zadatku u šibenskom zaleđu. Iako se šuškalo da Hrvatska vojska zbija borbene redove za konačno oslobađanje okupiranog područja, tzv. SAO krajine, većina nas je pokušavala održati privid ‘normalnog’ života i rada, pa smo kolega, vozač ‘Slobodne Dalmacije’ Goran Bulj i ja krenuli iz Splita na ranije dogovoren intervju s prvim ministrom energetike Božom Udovičićem.…
piše: Dragica Trumbetaš
Sasvim neprimijetno, u priči o Coroni, prošla je vijest, da je u Hrvatskoj ove godine umrlo 1000 ljudi manje nego lani.
Gotovo nevjerojatna vijest, s obzirom na situaciju, nekome izgleda više odgovara svakodnevno zastrašivanje, nabrajanje novozaraženih, umrlih, teške rehabilitacije ozdravljenih.…
O specifičnostima odgoja djevojčica i dječaka
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Dječji psiholozi pišu roditeljima knjige o tome da se na jedan način treba odgajati svojega dječaka, a na drugi djevojčicu.
Okolina, a i roditelji, uglavnom toleriraju da dječak bude istraživač (na polici sa slikovnicama i knjigama), natjecatelj u razredu, sportaš u dvorištu, lovac (na kukce ili crve) u okolici naselja. On smije biti zarumenjen, zadihan, znojan, razdrljen, zaprljan, raskrvarenih koljena……
Corona virus u misiji Minero – Bolivija
tekst: fra Ivica Vrbić, misionar u Boliviji
Uslijed početka nove školske godine i redovitih misijskih aktivnosti koje svakodnevno obavljamo obilazeći 22 zajednice naše misije, došla je i do nas vijest da se u Kini pojavio novi, čudni virus. Kako su prolazili dani tako se i virus polako približavao Latinskoj Americi.
Prateći vijesti iz Italije vezano uz kolaps zdravstvenog sustava, preostalo nam je jedino moliti da nas virus zaobiđe ili ako već treba doći, da nas pogodi u što manjoj mjeri jer je bolivijski zdravstveni sustav na vrlo niskoj razini. Podsjetit ću vas da je za vrijeme prethodnog predsjednika Eve Moralesa izgrađeno više nogometnih igrališta nego li bolnica uz objašnjenje da je Evo gradio ono što je narod htio, odnosno da je bitno prakticirati sport kako bi tijelo bilo zdravo.…
Iz naše arhive/ objavljeno 22.08.2014.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Kasno ljetno popodne. Zvoni mi mobilni telefon.
– Ja ...javljam se.
–E, dobar dan gospođo, jeste li vi …? Ako niste oprostite na smetnji.
-Ma jesam jesam, priznajem dok čovjek nije prekinuo vezu.
–Izvolite, kako mogu pomoći, pitam. I čekam radoznalo čuti što…
tekst: Dragica Trumbetaš
Slike poplave u Zagrebu, priroda je ovu godinu nemilosrdna. Poplave u podrumima gdje su ljudi sklonili stvari, radi radova zbog obnove od potresa.
U Dalmaciji samo prolazna kiša, vrlo kratko, ovdje se ljudi žale da je cijelu godinu suša.
Jučer mi čovjek pokazuje luk veličine pikule. Veli da ga je više posadio nego je…
piše: Marijana Šundov
Vepric/ 25.7.2020./ vjerujem kako je svatko od nas doživio kako trenutke posebne sreće tako i trenutke dubokog očaja. Svačiji život je spleten od radosti i tuge, zdravlja i bolesti, sreće i nesreće…
Ta prolaznost je izazov života. To je radost ljudskog života, a ujedno i prokletstvo. Tim više onda cijenimo one dane sreće, potpunosti, mira i radosti. Mudar čovjek zna kako je sve prolazno i krhko.
Doslovno u jednom trenutku život se promijeni. Čovjek je prepušten svijetu – borbi za preživljavanje, bolesti i smrti. Prepušten, ali ipak, nikada sam.…
Pismo iz domovine
piše: Lada Franić-Glamuzina
Zagreb/25. srpnja 2020. /Prije nekoliko dana sam zadovoljno špancirala Agramom, slikala ti izložbu purgerskih riječi, posjetila Grič, Ljeto na Strossu, osjetila da je grad oživio nakon zemljotresa.
Ti si to radosno objavila u Glasu.
Pismo iz domovine
tekst i foto: Lada Franić-Glamuzina
Draga Sonja, ovo ljeto Zagreb je specifičan: nema žege koja je bila prošlih godina nepodnošljiva pa nisam ni išla u grad.
Nema previše turista zbog Covida-19, a zanimalo me kako grad izgleda poslije zemljotresa.
Izgleda da su COVID i zemljotres pročistili zrak, da su stabla u mnogobrojnim drvoredima, šetalištima i parkovima zelenija nego prije.
Ima li života, ima li kreacije, ima li mašte u načetome gradu koji se klima na malo jačem vjetru?…