piše: Milan Rajšić
Dobar dan. Kišni. Danas sam bio puno aktivniji nego jučer. Ujutro sam se vozio biciklom a poslijepodne prošetao. Problem je samo u tome što danas nisam znao kad je jutro a kada popodne.
Cijelo vrijeme je mračno, sivo i jako jako mokro. Toliko mokro da čovjek ima osjećaj da izlazeći iz stana ili garaže,…
Godinu dana poslije moje velike borbe i kušnje sudjelujem u jednoj drugoj borbi kao sekundant i posilni, suradnik i podupiratelj.
Asissi – nakon svega proživljenog ove godine pune iskušenja, imala sam veliku želju otići na hodočašće. Želja mi se ispunila, ovih dana iščekivanja Božića, otputovala sam sa suprugom u Italiju, na mjesta gdje su živjeli posebni ljudi – sveci.
U početku, tamo negdje krajem Drugoga svjetskog rata, bilo omanje veselo društvo, okupljeno oko Pirandella, Cocteau, Beckett, Ionesco, Pinter, meni omiljeni Vian, Havel… Društvo se od milja zvalo Teatar apsurda (fr. Théâtre de l’Absurde).
Zagreb/ Kazalište Kerempuh/ nedjelja, 10. prosinca/ Izvedbom oratorija Georga Fridricha Händla “Izrael u Egiptu”, Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, Hrvatskog baroknog ansambla pod ravnanjem Ivana Šćepanovića uz soliste Josipu Bilić Anabelu Barić, soprane, Franka Klisovića kontratenora, Mislava Lucića …
Prosinac je tradicionalno doba radosti, darivanja, dobrih djela, iščekivanja, druženja, mjesec Božića. Kod Hrvata ovaj put prosinac ispao samo mjesec druženja tj. zabave.