Iz naše arhive/ objavljeno 14.01.2019.
piše: Mirela Bajlović-Marasović, socijalna pedagoginja
Uhvatilo me ono nešto prije posla… pa mi došlo da pretočim to u riječi, kako se ne bi izgubilo…
Jučer se pojavio jedan dečko pred vratima moga ureda… 19 mu je godina…
-Ne znam dalje! Treba mi pomoć, a ponajprije mi treba netko da me sasluša…Vas sam našao preko interneta… tražio sam izlaz (Ausweg)… naišao na adresu i Vaš ured, stvarno ne znam kako dalje, razmišljao sam i da možda i ne pripadam u ovaj svijet……
Voljela bih pitati čelnike što je s nama – nama koji smo u generacijskom rasponu između 50. i 65. godine, koji imamo ispodprosječne plaće, stambene kredite, koji smo nekako uspjeli djecu podignuti na noge, pa više nemamo poreznu olakšicu u vidu “uzdržavane osobe”?
Još jedno proljetno subotnje jutro. Budim se i čekam poruku kada će Goran iz Gline krenuti prema Petrinji. Danas ga vodim u srce Banije.
U rukama držim knjigu čiji je autor Ivo Frangeš: „Povijest hrvatske književnosti“. Izdavači su Nakladni Zavod Matice Hrvatske i Cankarjeva Založba. Izdana je u Zagrebu – Ljubljani, 1987. godine. Tiskana je u nakladi od deset tisuća primjeraka.
Zagreb/ Na Veliki petak, drugoga travnja ove godine, Zagreb je imao privilegiju uživati u koncertu s publikom u dvorani Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, slušajući orkestralno djelo Josepha Haydna “Die sieben letzten Worte unseres Erloeses am Kreuze”, HOB XX:1, 1787. (Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu), nažalost, u popratnom tekstu HNK Zagreb krivo navedene registracije (HOBXX:2 je istoimeni oratorij Josepha Haydna za orkestar, zbor i soliste, napisan, 1796. a Haydn i u ovoj orkestralnoj verziji koristi puhače i udaraljke, što je zaboravljeno napisati).