piše: Ivan Tumbas
U nebo vapijući uzdahi, nažuljeni prsti od očenaša, ukočenost trepavice od poniknuti pogleda, pa čitava berza pogodbi ja tebi, ti meni! Svi oće da njim se molitve prid oblakom želja usliše na nebu ostvarenja. Kunu se svi u poštenje.
“… i lije na uglu petrolejska lampa/ Svjetlost crvenkastožutu/ Na debelo blato kraj staroga plota/ I dvije, tri cigle na putu./ I uvijek ista sirotinja uđe/ U njezinu svjetlost iz mraka,/ I s licem na kojem su obično brige/ Pređe je u par koraka. /Cesaric, Balada iz predgradja/… 
