događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Sandra Marelja Muić
Nije da se nismo posljednjih dvadeset godina nagledali i naslušali svega i svakoga u političkom životu Hrvatske i nije da to sve nismo pomno pratili i bili oduševljeni ili zgranuti ili šta već; kako već to ovce znaju odreagirati – tako i mi.
I gotovo redovno su svi ti glavni akteri ekrana poslije završavali na popravnom ispitu iz glume u Remetinac Academy.
Kao nacija smo usavršili ulogu taoca i razvili gotovo pa onaj …
piše: Stjepan Poljaković
Na početku moram zahvaliti mome tati i Goranu Ivaniševiću na dvjema važnim lekcijama.
Moj mi je tata ne jednom prepričavao kobnu utakmicu na Europskom prvenstvu u nogometu u Beogradu 1976. godine.
Jugoslavija je vodila protiv Njemačke s 2:0 nakon prvog poluvremena. Tata je radio u Njemačkoj. U njegovom društvu bio je jedan Nijemac koji je bio na rubu plača, a na kraju utakmice na rubu…
Krajem lipnja pravac Krivošije ili Cuce!
Već zamišljam naša jutra na svježem planinskom zraku. Budim se uz cvrkut ptičica, suprug smrknuta lica mrmlja kako su turisti manje naporni od muha i komaraca, a dječica se pokrivaju jastukom po glavi, moleći i nas i ptičice za malo tišine
Piše: Snježana Akrap- Sušac
Sve je počelo čitanjem ožujskog broja „Hrvatskog glasnika“. Naime, urednica je spomenula kako je uplovljavanjem broda „Berlin“ počela sezona. Naglo sam problijedjela, a pred očima mi se stvoriše stotine turista.
Gužva, ne možeš na miru popiti kavu, posvuda „palice“ za samofotografiranje ili modernije- za „selfi“ ( ako u jednoj rečenici ne upotrijebiš makar tri engleske riječi, onda si seljačina kojeg svi gledaju sa sažaljenjem).…
MOJE RAZGLEDNICE: Maksimir – drugi dio
teks ti foto: Marijana Šundov
Zagreb, 12.6.2016. – Moja prošla priča o jednom od najstarijih europskih parkova, oazi prirode i mira u buci velegrada, predivnom Maksimiru ne bi bila potpuna bez ove „razglednice“.
Sa zapadne strane park Maksimir nije ograđen, jednostavno sa pločnika zakoračite na jednu od stazica koja vijuga između grmlja i drveća. Ona najšira koju noću osvjetljavaju svjetiljke dovest će vas do Mogile i kipa sokola.
Same ove dvije riječi „mogila“ i „sokol“ meni zvuče tajanstveno i moćno. Riječ mogila ima korijen u starom slavenskom jeziku, a označava gomilu zemlje i kamenja koja se gradi iznad grobova umrlih. A, ptica sokol opjevana je u hrvatskim, domoljubnim pjesmama kao simbol neuništivog nacionalnog bića.…
piše: Katarina Pavlović
Milijunti put povrijeđeni od iste osobe mi postajemo pokvarene igračke. Tu smo, ali se s nama ne može samo tako lako igrati.
Da se ne lažemo! Svi smo mi nečija pokvarena igračka nastala slučajno, u neznatnom djelovanju, nastala odlazeći, uništena svakim korakom izdaje. I tako postane pokvarena, ne svira, ne svijetli, ne reagira na bol.
Sretnu li se dvije pokvarene igračke, one nemaju što izgubiti.…
Oni znaju da je Crna Gora njihova domovina, pohađaju crnogorsku školu, a u svoje slobodno vrijeme hrvatsku nastavu
piše: Snježana Akrap- Sušac
Nakon šetnje „Opatijom bajnom“, obgrljena morem i kamelijama, nije me iznenadilo što su mi u hotelskoj sobi slike moga vrta i mojih kamelija, koje odavno nisu zapravo moje, stalno bile pred očima. Taj cvijet, uz mimozu, oduvijek mi je bio simbol bokeljske ljepote i profinjenosti.
Što mi znači Boka i zašto sam otišla, pitanja su koja neću postavljati jer je sada to besmisleno. Ne znam…
piše: Sonja Breljak
Essen/ Oni koji i djelomice prate Hrvatski glas Berlin znaju kako je glavna urednica, točnije gore potpisana ja, trebala knjigu “Ono malo duše” autora Emila Cipara, našeg pokojnog urednika i kolumnista, preminulog 10.10.2014. godine, predstaviti u netom prošli petak, u Essenu. I bi tako. Jer, ove vam prve dojmove i pišem iz središta Essena. Rano je jutro, vani je ugodna tišina jer je ulica u centru Essena gdje me ljubazni domaćin, Hrvatska matica za Ruhrgebiet smjestio u hotel, gradska, pješačka, trgovačka zona.…
Život i priča iz kojih se uvijek i iznova, da puno naučiti
PUT DOBROTE /Iz naše arhive … objavljeno 24.02.2014
piše: fra Miro Babić iz Kenije
Dovezao sam se do centra Subukije, rastao s mojim bosanskim gostima pa produžio na lokalni market kupiti hranu za srednju školu koju za siromašne đake vodim ovdje u misiji.
Školska godina je upravo počela, uselilo se oko 150 đaka od drugog do četvrtog razreda, a prve razrede tek trebamo upisivati pa će tako, ako Bog da, doći još stotinjak djece.…
(Nakon 40 godina u svom Brodu sa svojima – III. nastavak)
piše: Josip Prudeus
Dok normalni pisci, spisatelji, književnici, ljudi peru vični pišu kraće i duže pjesme, slažu mudrotvorine u više-manje tanje i deblje knjige, slažu svoja djela na police knjižnice i knjižare – ja črčkao svega pomalo.
Istinabog, ostade nekoliko knjižuljaka (svaki na svoj način manjkav). Sadržajne grijehove primam na se, ali glede uređenja, ni za živu glavu, propuste nisu priznavali oni koji bi ih uređivali, sređivali, tiskali.
piše: Stjepan Poljaković
Prošlog vikenda vaš Periskop se zahvaljujući jednoj, od milja zvanoj Tante Gloriji, vinuo u visine i to doslovno. Ima tome četiri tjedna kako me spomenuta pozvala da budem gost na njenom krštenju 4. lipnja ljeta 2016.
Nije bilo druge nego skupiti maksimalnu hrabrost i minimalni teret i krenuti na let u nepoznato.…