događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Sonja Breljak
Velika Gorica/ Provodim ugodnu i mirnu večer prije nego li, u rano subotnje jutro, dok čitate ove redove, “uhvatim” let za Berlin. Kući. Doma.
Čeka me vrlo zgusnut subotnji, a bome i nedjeljni raspored. Cijeli niz termina koje nije moguće otkazati, moje misli kod bolesnog prijatelja, moja duša u sjećanju, kao i uvijek pri putovanju, ne stignem odmah ni tamo ni onamo, par dana…
piše: Igor Matijašić
Osamdesetih godina prošloga stoljeća evolucija crtanih izdanja na prostorima bivše nam države dosegla je svoj vrhunac. Prednjačili su stripovi pristigli s talijanskog podneblja, a njihova popularnost rasla je iz dana u dan.
Djeca su međusobno izmjenjivala pročitane stripove, prepričavale su se zgode Zagora, Kita Telera ili Velikog Bleka, pokušavale primijeniti Mandrakove vještine, žudno su se iščekivali novi nastavci Zlatne serije, Stripoteke ili Lunov Magnus Stripa… O popularnosti Alan…
tekst: Josip Mayer
Ponukan člankom na jednom portalu pod naslovom MARIĆEVA REFORMA i riječima:
„Imate bogatu baku sa švicarskom mirovinom? Bit će još bogatija“, počeo sam razmišljati.
Članak me je dirnuo i podsjetio na riječi koje se često puta čuju od pojedinih hrvatskih građana, među koje spadaju i hrvatski političari.…
Iz naše arhive/ objavljeno 04.09.2014.
piše: Sonja Breljak
Makarska -Split/ – E, Sonja, da si Sumartin posjetila samo dan kasnije, imala bi što i pisati. Nevrijeme, valovi preko kuće, kiša i luka puna jedrilica koje su izbjegle navrijeme na moru. Bilo je veselo, a za nekog i okrutno, Ali samo za jedan dan sve prođe i danas je ponovo mirno i tiho ...
Tako u komentaru ispod teksta o posjeti Sumartinu nadopisa moj dobri prijatelj, kolega i …
piše: Žarko Delač
Porast bruto nacionalnog dohotka, izvoza, smanjenje javnog duga ili uravnoteženje platne bilance ekonomski su pojmovi kojima nas bombardiraju političari i analitičari sa svrhom da nas upoznaju s aktualnom financijskom situacijom u Hrvatskoj.
I svi pri tome upiru prstom i skreću poglede na statistička izvješća pa kad poraste industrijska proizvodnja i broj turističkih noćenja zadovoljno trljaju ruke i obećavaju bolje sutra.…
MOJE RAZGLEDNICE
tekst i foto: Marijana Šundov
Klis/20.11.2016./ Neka mjesta kroz koja proputuješ ili ih tek u prolazu ugledaš oduzmu ti dah, jednostavno te pozovu u posjet. Kreneš prema željenom odredištu, nisi to planirao, a nisi ni čuo za to mjesto…jednostavno nije bilo u planu i zatekneš se kako upravo tamo ideš privučen nečim. Jedno od takvih magičnih mjesta…ma prava ljubav na prvi pogled, za mene, je bio Klis.
Naravno, čula ranije za kliške uskoke i njihovu borbu protiv Osmanlija, a i moćnu tvrđavu, koja stražari na putu prema Splitu. Međutim crno-bijela fotografija u knjizi nije mogla dočarati ljepotu, divljinu, dramatiku pejzaža i ljupkost samog gradića, taj susret i preplitanje boja – zelene i bijele te plavetnila mora u daljini.…
Iz naše arhive/objavljeno 26.02.2015.
Nostalgija i osjećaj pripadanja
piše: Tuga Tarle
Na svakom koraku čovjeka prati nostalgija.
S njom treba znati živjeti jer kad joj se i najmanje nadamo, ona će naći put do našeg srca. Ponekad je dovoljna neka sitnica, neki miris, pjesma, nečiji pogled ili boja nekoga zida, prolaz između nekih kuća i gle, ona je već tu.
Vraća nam pregršt uspomena koje se nižu kao na filmskoj vrpci pa izranja …baka uronjena u svoj klimavi naslonjač, majka u…
Humanitarna akcija “Svi za Branku”: Djelatnici OŠ Milana Langa (Bregana) pomažu svojoj kolegici koja boluje od multiple skleroze.
piše: Igor Matijašić
Bregana/ Učiteljice razredne nastave, složit će se svi, sasvim su posebne osobe. One nisu tek djelatnice koje će malu djecu, netom prispjelu u školske klupe, samo naučiti čitati i pisati. One su zamjenske majke, rame za plakanje roditelja, štit od neželjenih situacija, administratorice koje moraju sređivati pregršt papira, kreativke kakve ćete teško negdje naći…
One su osobe koje neopisivo vole djecu ili jednostavno – učiteljice koje se pamte!…
LEONARD COHEN (21.09. 1934. – 07.11.2016.)
piše: Dražen Radman
”Sada se od tebe opraštam, ne znam kada ću se vratiti
Sutra nas premještaju u onaj toranj novi
Ali, javljat ću ti se ja, dušo, još dugo nakon što me ne bude
Govorit ću ti riječi slatke
S prozora na Kuli od pjesama” (Leonard Cohen, ”The Tower Of Songs”)
Petak, jedanaesti. Jedanaesti studenog. Kanadske zastave su na pola koplja. I na mnogim drugim mjestima diljem svijeta, barem za…
Tjednima se nosim s jednom mišlju, s jednim pitanjem: „Zašto je toliko prokleto važno dokazati da smo u pravu?“