događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Kad je na današnji dan, u rano, subotnje jutro, prije dvije godine, zazvonio telefon i javio se tužni glas moje prijateljice Slavice iz Bartolovaca kod Slavonskog Broda, nije više bilo potrebno puno riječi. A opet, morale su se izgovoriti.
Tako ja, umjesto 10.10. kasno uvečer, kao vrijeme suočavanja s odlaskom mog prijatelja, Emila Cipara, suradnika, suosnivača i urednika “Glasa”, uzimam to rano subotnje jutro,…
Piše: Katarina Pavlović
Osjećam snagu tog gorkog, otežalog zraka. Izjeda moje nosnice. Nesnosno. Skoro do bola.
Znaš li što to trune? Slutiš li čiji je to smrad?
To su trule duše. Trulih ljudi. Ružnih iznutra, toliko ružnih da oko sebe šire smrad svojih istrunulih ostataka. Sve u njima kao da se predalo tom porazu duše.…
Iz naše arhive 26. 09.2015.
piše: Simona Zuber
Kažem ti ja Stranče, ne bojim se vezivanja već gubljenja vremena.
Mi smo ono što se samo jednom ovom svijetu dogodi. Svi strahovi i očajanja spojeni u jedno …
Plaši nas vlastita sjena! Dotiču tuđa mišljenja! Čak im i dozvolimo da nas odvedu neopaženo, tiho, tamo negdje daleko, daleko od nas samih.…
piše: Igor Matijašić
Svjetski Dan učitelja hrvatski će učitelji obilježiti radno. Kao što poznata fraza govori o „običnom danu u uredu“, tako će i učitelji provesti uobičajen dan u svom prostoru za kojeg žive – učionici. Uživajući u onome što najviše vole raditi – poučavati one najmlađe.
Da, morat će sređivati i mnogobrojne papire, obavljati čitav niz vezanih i nevezanih razgovora, upisivati ocjene, sate i nastavne jedinice pazeći da nikako ne pogriješe, obavljat će tijekom dana…
piše: Žarko Delač
Odgovornost za izgovorenu i napisanu riječ vrlo je velika, a osobito se to odnosi na kreatore javnog mnijenja i mišljenja.
Naime, izrečeni stavovi u medijima uglavnom se uzimaju zdravo za gotovo, a korisnici rijetko dublje promišljaju imaju li pojedini tekstovi neku skrivenu ili drugačiju pozadinu. Jesi li novinarski ili video prilozi naručeni s posebnim ciljem i svrhom ili imaju samo informativni i objektivni karakter?…
piše: Snježana Akrap-Sušac
Počelo je! Bokeška, tj. općeprimorska malinkonlija, a duraće do ljeta. Sve je stalo, para se. Pokle tri ure nema žive duše u malim mjestima. U onim većima tinja život.
Đe je nestala silna čeljad? Razmilila se po Regionu, da ne rečem, sačuvaj me Bože, po bivšoj Jugoslaviji. Pokle su nam zauzeli plaže i ponte da svoga šugamana nijesmo imali đe metnut, odoše svojim kućama.…
Horror priča u gradskim autobusima
piše: Dražen Radman
Zamislite tri stvari. Prvo, da imate dron i znate nešto o snimanju. Drugo, zamislite da ni jedan od autobusa javnog gradskog prometa – nema krov. Treće, zamislite da, uz pomoć drona, imate zadatak da tijekom jednog radnog dana izbliza snimite puničko ponašanje s najfrekventnijih gradskih linija. I da na kraju montirate najzanimljivije snimke…
piše: Sandra Marelja Muić
U državi u kojoj se svako nekoliko mjeseci bira nova vlada, te cijelo ljeto potroši na to od koliko postotaka plastike se sastoji stražnjica Maje Šuput u bikiniju, i nije više upadljivo kada neka javna osoba u obliku političara ispali kakve ekstremne izjave u javnost i mrtva hladna i dalje ostaje obnašati svoju funkciju na koju je izabrana.
Navikli smo mi ovdje stvarno na svašta, budući se takve stvari dešavaju u gotovo redovnim cikličkim razmacima. U tome i leži ključ svega, u tome što smo navikli, prihvatili, dozvolili, gotovo otvorili …
piše: Ivan Cingel
Parafrazirat ću Tina: nisam li pravnik, ja barem volim filozofirati o pravu.
”Bez puno filozofiranja, Gordana Sobol je kazneno prijavila Glasnovića zbog poticanja na mržnju i nasilje” – pljuštali su zadnjih dan-dva novinski naslovi o potezu kandidatkinje za stečajnu uprav… pardon, predsjednicu SDP-a, koja također nije pravnica, ali je to ne sprječava u ne-filozofiranju.…
piše: Antonio Gavran
Dok je u cijelom civiliziranom svijetu danas 2016. godina, u prekrasnoj Lijepoj Našoj mi smo i dalje zapeli u 45 – tima. Ne biste vjerovali, kod nas još uvijek iz kanala iskaču i partizani i ustaše što je u cijelom svijetu već odavno zapisano samo kao, “bilo nekad – sad je dio povijesti.”
I dok cijela zemlja grca u dugovima, i dok svi šute i gutaju svoja … (bit ću kulturan pa ne završiti rečenicu) šaka studenata digla se na noge i nešto pokušala. O tome da li im je ispravan svaki potez ili ne, neću suditi, ali želim suditi onima koji mladiće i djevojke od svojih 19 – 25 godina nazivaju “bandom od dvjestotinjak anarhista i boljševičkih sotonista ili “razmaženih derišta recikliranih komunista…”…