događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Stjepan Poljaković
Zvonko Bogdan bi rekao: „I poslije svega ostat će pisma.“ Nama danas i nije do pisme. Ako je, onda je to do onih, ne veselih već više utješnih.
Dakle, ispali smo. Meni je sve bilo sumnjivo kada je Island u 95. minuti zabio za pobjedu protiv… zaboravih koga, ali to nam je donijelo Portugal za protivnika.
Sjena balkanskog baksuzluka nadvila se nad horizont. Onda stižu …
piše: Stjepan Poljaković
Ima tome desetak godina kako smo moj susjed Tona i ja pristupili obnovi njegovog travnjaka. Došao je u mirovinu i želio je u miru nasuti novi sloj zemlje, posijati travu i dati zemlji što treba, ne bi li dobio, kako se on šalio, „Alianz Arenu.“
Ja sam bio asistent na lopati. 26 kubika pomno izabrane zemlje, svaki kamenčić izvađen, svi vidljivi korijeni korova povađeni. Susjed je osobno odvozio tačke po tačke i istresao gdje je to bilo potrebno. Sve je odrađeno pažljivo i studiozno; i sjetva, i redovito zalijevanje…
S promocije knjige za djecu „Mic po mic”
Što na kraju poručiti čitateljima? Možda to da život u iseljeništvu nije lak, ali postoji bezbroj oblika suradnje s „ Lijepom Našom“ koja će vaša srca ispuniti toplinom i donijeti veliki osjećaj bliskosti s domovinom. To je puno, zar ne?
Napisale: Snježana Akrap- Sušac i Ana Šarčević
Kotor/10.lipnja 2016./ Kao jedna od autorica, uz Feodoru Gubaš Štifanić, od ranog jutra sam vesela i uzbuđena. Ovoga puta čak nema ni moje vjerne „ pratiteljice“ treme. Sve smo isprobale bezbroj puta, a to „mi“ smo : Feodora Gubaš Štifanić- suautorica, Ana Šarćević- prof. hrvatske nastave u Kotoru i Tivtu, urednica i lektorica knjige te jedna od …
piše: Žarko Delač
Najnoviji u nizu organiziranih navijačkih divljanja na nogometnim terenima izravni je atak na hrvatsku reprezentaciju i hrvatsku državu koji su manje više svi osudili.
No, zabrinjavajuća je pri tome činjenica kako pojedinci u tome traže opravdanje vezano uz aktualnu situaciju u nogometu.
piše: Stjepan Poljaković
Ako u jednoj sobi imate poderani pod ili parket, jedno od rješenja je tepih…. do prilike dok sve ne uglancaš.
Zgodna stvar je tepih, ako si gazda i ako znaš kakvo je stanje ispod njega. Ako naiđe netko od gostiju i ako se oklizne, nije zgodno.
piše: Sandra Marelja Muić
Nije da se nismo posljednjih dvadeset godina nagledali i naslušali svega i svakoga u političkom životu Hrvatske i nije da to sve nismo pomno pratili i bili oduševljeni ili zgranuti ili šta već; kako već to ovce znaju odreagirati – tako i mi.
I gotovo redovno su svi ti glavni akteri ekrana poslije završavali na popravnom ispitu iz glume u Remetinac Academy.
Kao nacija smo usavršili ulogu taoca i razvili gotovo pa onaj …
piše: Stjepan Poljaković
Na početku moram zahvaliti mome tati i Goranu Ivaniševiću na dvjema važnim lekcijama.
Moj mi je tata ne jednom prepričavao kobnu utakmicu na Europskom prvenstvu u nogometu u Beogradu 1976. godine.
Jugoslavija je vodila protiv Njemačke s 2:0 nakon prvog poluvremena. Tata je radio u Njemačkoj. U njegovom društvu bio je jedan Nijemac koji je bio na rubu plača, a na kraju utakmice na rubu…
Krajem lipnja pravac Krivošije ili Cuce!
Već zamišljam naša jutra na svježem planinskom zraku. Budim se uz cvrkut ptičica, suprug smrknuta lica mrmlja kako su turisti manje naporni od muha i komaraca, a dječica se pokrivaju jastukom po glavi, moleći i nas i ptičice za malo tišine
Piše: Snježana Akrap- Sušac
Sve je počelo čitanjem ožujskog broja „Hrvatskog glasnika“. Naime, urednica je spomenula kako je uplovljavanjem broda „Berlin“ počela sezona. Naglo sam problijedjela, a pred očima mi se stvoriše stotine turista.
Gužva, ne možeš na miru popiti kavu, posvuda „palice“ za samofotografiranje ili modernije- za „selfi“ ( ako u jednoj rečenici ne upotrijebiš makar tri engleske riječi, onda si seljačina kojeg svi gledaju sa sažaljenjem).…
MOJE RAZGLEDNICE: Maksimir – drugi dio
teks ti foto: Marijana Šundov
Zagreb, 12.6.2016. – Moja prošla priča o jednom od najstarijih europskih parkova, oazi prirode i mira u buci velegrada, predivnom Maksimiru ne bi bila potpuna bez ove „razglednice“.
Sa zapadne strane park Maksimir nije ograđen, jednostavno sa pločnika zakoračite na jednu od stazica koja vijuga između grmlja i drveća. Ona najšira koju noću osvjetljavaju svjetiljke dovest će vas do Mogile i kipa sokola.
Same ove dvije riječi „mogila“ i „sokol“ meni zvuče tajanstveno i moćno. Riječ mogila ima korijen u starom slavenskom jeziku, a označava gomilu zemlje i kamenja koja se gradi iznad grobova umrlih. A, ptica sokol opjevana je u hrvatskim, domoljubnim pjesmama kao simbol neuništivog nacionalnog bića.…
piše: Katarina Pavlović
Milijunti put povrijeđeni od iste osobe mi postajemo pokvarene igračke. Tu smo, ali se s nama ne može samo tako lako igrati.
Da se ne lažemo! Svi smo mi nečija pokvarena igračka nastala slučajno, u neznatnom djelovanju, nastala odlazeći, uništena svakim korakom izdaje. I tako postane pokvarena, ne svira, ne svijetli, ne reagira na bol.
Sretnu li se dvije pokvarene igračke, one nemaju što izgubiti.…