događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Sandra Marelja Muić
Eto nas, ostavili smo i izbore iza leđa. Nekako se činilo da smo svi gledali samo kako će to sve više proći. S
vaka vrsta entuzijazma kod naroda se tijekom godina poprilično rasplinula. A i nisu ni oni svi imali više šta za lagati, pa se nekako to sve provuklo ovih petnaest dana.
Radna mjesta, rast, razvoj. Seminarski rad u drugom srednje. Dodijali brate, jedni i drugi. Nedostajalo niskih udaraca, …
(odgovor na pjesmu ”Ono sam što jesam” Nele Stipančić Radonić)
Dražen Radman
Kad se istinske visine i visovi
Dovoljno dugo čeznu
I kad srce bije da se vine
Tamo negdje
Tamo gdje Netko stvaran
Nestrpljivo čeka
Netko s bijelom riznicom
I sa sjajem u očima…
Izađi pa tek onda komentiraj ili nemoj izaći i zauvijek šuti …
Piše: Antonio Gavran
Danas je u Hrvatskoj dan “D”, kako poneki mediji najavljuju, tijesna utrka između dva velika rivala HDZ-a i SDP-a i njihovih malih stranaka pulena, kao i onih koji žele biti snažna treća opcija. Za tu treću opciju nadao sam se da će se razviti, ne zato što mrzim jedne ili druge, iako mogao bih reći da ih niti ne simpatiziram, no to nije bit ovoga teksta, i treća opcija vrlo vjerojatno neće zaživjeti.…
piše: Žarko Delač
Polako se stišava bura kojom su nas političari, možemo reći, posljednjih dana ometali u svakodnevnim poslovima.
No, osim što su nam poremetili radne navike, dali su nam lažnu nadu u bolje sutra i ulili neopravdani optimizam.
Zbog toga će nam predstojeće reforme, rezovi, poskupljenja i nameti još teže pasti. Naime, sigurno je samo jedno, nakon parlamentarnih izbora suočit ćemo se s bolnom realnošću.…
Bez najvažnijeg izbora, ni jedan drugi izbor neće usrećiti narod!
piše: Dražen Radman
Tužna srca javljam rodbini, prijateljima, znancima i svim neznancima, da se Hrvatskoj ne piše dobro u postizbornom vremenu, bez obzira tko ‘odnio pobjedu’. Naprotiv, bit će nam daleko gore nego što je to danas, evo, svega dva dana prije samih izbora.
Gore će nam, dugo već slutim, biti do te mjere da bi nas, eventualno, sve skupa mogla trgnuti samo neka (ljudska)…
…Ti, trebaš dlanove moje, moga srca ražaren plamen i kapi znoja samoću moju. O, Bože, zar si pozvao mene, tvoje usne moje rekoše ime …
piše: Stjepan Poljaković
Vašem Periskopu je do ušiju doprla informacija da se u nedjelju, 8. 11. 2015., u Podvinju održava jedna posebna misa.
Patera Alberta Thielemeiera upoznao sam, sada već davne 1986. godine. Tadašnji župnik Josip Babić me na jednoj ispovijedi pitao hoću li biti ministrant. Na moje iznenađenje, saznao sam da mu je kapelan – Nijemac.
Tada, u to vrijeme, nije bio običaj da u interdijacezanskim župama kapelani budu redovnici. Malo tko, osim župnika samog, je znao o kakvom je čovjeku riječ. A mi smo sa zanimanjem pratili paterovo služenje mise i propovijedi.…
piše: Katarina Pavlović
Koliko puta sam se čudila sama sebi gledajući u nešto što već od prije znam, a sada me fascinira u svom istom, ali meni neobičnom stanju.
Putujući vlakom, gledam tako dimnjake, jesen je. Svaka nova kuća ima svoj, neka i dva, tri… sad odjednom, čudi me ta pojava. Neki osjećaj nepoznati, a dobro znani. Vidim te stoti puta, ali ovaj put drukčije.…
Film o životu, ne samo o pomorcima i moru
Piše: Dražen Radman
Prije nekoliko dana pogledao sam dokumentarni film ”Modri kavez” splitske redateljice Brune Bajić. Film je to o teškom životu naših pomoraca, kao i o njihovim obiteljima koje veći dio godine žive bez blizine svojih muževa, očeva, braće … Podjednaki broj mlađe i starije publike ispunio je do posljednjeg mjesta dvoranu Cineplex kina, a većina nazočnih je došla sa sličnom motivacijom: ili su sami (bili) pomorci ili im je netko vrlo blizak (bio) pomorac.…
Piše: Antonio Gavran
Vrijeme je predizborne kampanje, na sve strane „vrišti bolja Hrvatska“. Kada bi čovjek snimao ova obećanja pa nakon nekoliko mjeseci nakon što određeni dođu na vlast pokazao im njihove isprazne riječi pitam se da li bi tzv. „đon – obraz“ na njihovim licima barem na trenutak zatitrao.…