događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Sandra Marelja Muić
Prijepodne baš ne obećava previše sunca, kad se zaputimo do Gospića na tradicionalni sajam “Jesen u Lici”.
Stižemo brzo autoputom, izbjegavamo pejzažnu vožnju starom cestom jer ne znamo koliko strpljenja će imati Mala Vlast za ovaj izletić.
Neka svijet vidi, a djeca i mladi neka čuvaju od zaborava!
tekst i foto: Ivica Vlašić
TRNJANI / SLAVONSKI BROD – Za tu jesensku subotnju večer nisam planirao ništa posebno, misleći, ostat ću doma i lovit inspiraciju za novi nalet kreativnosti… Kao i uvijek, valjda u inat šokački, nije bilo tako. Pala mi „s neba“ ideja da pođem 10-ak kilometara istočno, u selo Trnjane, i ondje zavirim u škrinju neprocjenjivog blaga, što se imade prikazivat.…
piše: Simona Zuber
Hej čitatelju, kako si? Kako ti je počeo tjedan?
Ponedjeljak je znam, ali nadam se da ti je lijepo i da uživaš!
Ne, nisam se najela ludih gljiva i da vjerujem u jednoroge! Samo, puno je ljubavi oko mene danas pa i tebi da pošaljem malo da ne kažeš da sam škrtica.
Ne ne, nisam se zaljubila – puna sam ljubavi jer me čeka još jedan predivan dan, još jedna šansa da uživam u životu.…
A kad će stići obećani boljitak? I gdje?
piše: Ivan Tumbas/
Subotica/Život nam kratko traje. Mi, prolaznici ovoga vremena, koji živimo tu na balkanskom raskrižju, nijemo promatramo zbivanja oko nas i nitko se ne upita dokle žmireći promatrati i očekivati blagostanje, obilje?!
Obećanja boljitka života se čuje samo u predizbornim kampanjama kako bi političari mobilizirali i pridobili birače za vlastite ciljeve. A nakon „predstave“ kada se spusti zavjesa život se nastavlja ustaljenim tokom obmanjivanjem pučanstva.…
piše: Žarko Delač
Glavni grad ili hrvatsku metropolu preplavili su billboard plakati s potpuno dijametralnim porukama!
Pogađate, riječ je o predizbornim podacima koji imaju za svrhu pokazati dobar ili loš rad aktualne vlade. Rekli bi, ništa novo jer se slična situacija ponavlja svake četiri godine.
Piše: Mladen Šimić
Pleme je grupa ljudi koji se nalaze u dalekom krvnom srodstvu, govore istim jezikom i imaju iste običaje, kulturu i nošnju. Među pripadnicima jednog plemena postoji svijest da su bliski.
U tjedniku „Hrvatske novine“ koji izlazi u Subotici, gospodin Zlatko Ifković citira riječi riječkog nadbiskupa gospodina Ivana Devčića koji tvrdi da su Bunjevci jedno od najvećih hrvatskih plemena i da u svakom trećem Hrvatu ima bunjevačke krvi. Ove tvrdnje nadbiskupa su u najmanju ruku paušalne i diskutabilne.…
piše: Simona Zuber
Vrijeme …. Kod njega nema kašnjenja, druge šanse ili čekanja. Ono sve nemilosrdno gazi! Ne pita za dob, rasu, spol ili vjeru. To znamo, je li tako? Svatko je to barem jednom osjetio. Sve se događa baš tada kada se treba dogoditi. U danom času, danu, mjesecu, godini … Svaka prilika, impuls, intuicija sa razlogom se budi u čovjeku a naš „posao” je reagirati u tom trenu. Prepoznati i djelovati!…
piše: Viktorija Banić
Štrajkovi su izgleda postali hrvatska stvarnost. Hm, do kud sjećanje seže? Kamensko, liječnici, radnici sisačke željezare, pa brodogradilišta, prosvjetari, onda Imunološki zavod, pa Savska … E, da, opet prosvjetari. Sada.
Ljudi su to, slažem se, koji nam uče, ali i oblikuju djecu. Posebno u današnje vrijeme kad djeca više …
piše: Dražen Radman
Odavno mi nije bilo tako teško staviti na papir razmišljanje u svezi neke teme poput ove – ‘izbjegličke krize’. Jer ‘situacija’ koja je u tijeku, svojim razmjerima i složenošću nadilazi mogućnost jedne kolumne da obuhvati sve ono što je uistinu bitno reći.
O čemu pisati?
O čemu, dakle, pisati? O dobrim ili lošim potezima Vlade u situaciji koja nas je zatekla? O oporbi koja bi se, navodno, …
(Recenzija romana „Der Duft des Oleanders“ od Silvije Hinzmann)
tekst: Slavica Klimkowsky
foto: silvija-hinzmann.de
Miris oleandra / „Der Duft des Oleanders“ je roman Silvije Hinzmann, objavljen u srpnju ove godine u nakladničkoj kući Wieser Verlag u Klagenfurtu (Austrija) i pripada žanru krimića.
Nakon proživljenih dramatičnih i sudbonosnih događaja – teškog ranjavanja metkom u službi glavnog inspektora kriminalističke policije i odlaska u invalidsku mirovinu, potom iznenadne smrti njegove supruge – Josef Prohaska, zvan Joe odlučuje napustiti Stuttgart, početi živjeti u Kaštelu, blizu Rovinja i posvetiti se svom omiljenom hobiju – fotografiranju.
Jedne kišne noći početkom rujna, na putu od prijatelja kući, Joe …