događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
Bolje je spriječiti nego liječiti
piše: Žarko Delač
Posljednji teroristički napad u Parizu nedvojbeno je otvorio mnogo pitanja. Jedno od njih je i pitanje žrtava.
Naime, nedugo prije toga dogodila se strašna avionska nesreća ruskog zrakoplova u Egiptu! Bilo je i više žrtava iako se ne smiju one kvantificirati jer svaka je žrtva dovoljan razlog za zabrinutost i ljudsku tugu.
Piše: Katarina Pavlović
Teško je odgovoriti na ovo što se sve češće događa u svijetu. Ne zato što ne znamo definirati terorizam kojemu je cilj zastrašivanje i čisto usađivanje straha među ljude. Teško je jer ne znam što točno ti odgovori mijenjaju. Davno je ovo preraslo u rat.
Bit će sve lošije stanje dok god ne budemo gledali cjelokupnu sliku. Ako pratimo samo posljedice koje nam prezentiraju u medijima imamo dio slike. Sve dok ne spojimo svaki onaj dio užasa koji se događa po svijetu nećemo moći odrediti što se točno događa. Što je izgleda i nečiji cilj, da ljudi ne znaju pravo stanje stvari.
Prestanite generalizirati. Onaj koji želi napraviti zlo, pogotovo netko tko se vodi ovakvim ekstremima, napravit će to bez previše truda. Zato je glupo tražiti krivce i propuste. Netko tko odbaci svoj život nema strah odbaciti i stotine drugih. To je okvirno gledanje jedne situacije.…
Piše: Antonio Gavran
Gledajući danas strašne slike iz Pariza o kojima cijeli svijet govori pitam se koliko košta naša dobrota? Kada su svijetom prolazile slike nesretnog dječaka izbačenog na obalama Sredozemlja oštro smo osudili što se u svijetu događa nadajući se kako to neće nas zahvatiti. Klupko se steže, a Europa izvlači deblji kraj.
Bijah jedan od pobornika da se pomogne nesretnim ljudima koji, tako vjerujući bježe od rata, noćas nekoliko mjeseci kasnije preispitujem svoj stav čitajući da su dvojica terorista u Europu stigli u ovom izbjegličkom valu o čemu su mnogi govorili, ali ona doza ljudskosti nam nije dopuštala da tako mislimo.…
Ono što kažeš i ono što misliš treba biti jedno
Piše: Katarina Pavlović
Nije mi teško povjerovati Balaševiću kada kaže da ga je mašta upropastila jer je oduvijek ljude zamišljao boljima nego što jesu, a tako nekako i prošao.
U životu nam se pojavljuju različiti ljudi. Za mene uvijek prednost imaju oni koji zrače pozitivno i kraj kojih se osjećam odmoreno, a ne iscrpljeno. Kada dobijem pozitivne stvari ja ih udvostručim, za mene ti ljudi imaju posebno mjesto jer po svemu sudeći danas su oni rijetki.
Zašto mi se onda zadnjih dana javlja ovaj njegov citat kao opomena da ne živimo bajku i daleko je od ružičastog. Vjerujem svojim mislima jer iskopa ih podsvijest koja uvijek ima odgovore na sve. Iako većinom ne želim čuti te njene odgovore.…
Piše: Antonio Gavran
Ni u snu nisam pomišljao da će ovi izbori biti po nečemu toliko posebni, no evo, vjerujem da nema osobe u Hrvatskoj kao ni portala koji ne prenosi priču o HDZ – MOST – SDP mogućoj koaliciji u nekoj od opcija. Kako su u Hrvatskoj mediji većinom kontrolirani različite informacije iz sekunde u sekundu kolaju i zbunjuju javnost špekulirajući o raznim opcijama koje su danas u 16.30 predstavnici MOST-a na čelu sa Božom Petrovom u potpunosti demantirali.
Napokon sam u toj zbrci u izjavi o zajedničkoj vladi, vladi nacionalnog jedinstva prepoznao onu istinsku potrebu ma što god drugi o tome mislili, a pojasnit ću svoje navode kroz nekoliko točaka.…
piše: Dražen Radman
”Kad je Gallilei obznanio da se Zemlja okreće oko Sunca,
Zemljani su se okrenuli od njega.” (Luka Tomić)
Bez obzira kako se rasplela ova napeta situacija oko sastavljanja nove hrvatske Vlade, dvije pojave su vrlo zanimljive i znakovite.
Prva je ta da je jedan psihijatar doveo do nekog ‘pritajenog ludila’ mnoge ‘pacijente’ s etablirane političke scene. To je takav tip ludila koji je mješavina nemoći, straha, panike i bijesa, pri čemu…
piše: Sandra Marelja Muić
Eto nas, ostavili smo i izbore iza leđa. Nekako se činilo da smo svi gledali samo kako će to sve više proći. S
vaka vrsta entuzijazma kod naroda se tijekom godina poprilično rasplinula. A i nisu ni oni svi imali više šta za lagati, pa se nekako to sve provuklo ovih petnaest dana.
Radna mjesta, rast, razvoj. Seminarski rad u drugom srednje. Dodijali brate, jedni i drugi. Nedostajalo niskih udaraca, …
(odgovor na pjesmu ”Ono sam što jesam” Nele Stipančić Radonić)
Dražen Radman
Kad se istinske visine i visovi
Dovoljno dugo čeznu
I kad srce bije da se vine
Tamo negdje
Tamo gdje Netko stvaran
Nestrpljivo čeka
Netko s bijelom riznicom
I sa sjajem u očima…
Izađi pa tek onda komentiraj ili nemoj izaći i zauvijek šuti …
Piše: Antonio Gavran
Danas je u Hrvatskoj dan “D”, kako poneki mediji najavljuju, tijesna utrka između dva velika rivala HDZ-a i SDP-a i njihovih malih stranaka pulena, kao i onih koji žele biti snažna treća opcija. Za tu treću opciju nadao sam se da će se razviti, ne zato što mrzim jedne ili druge, iako mogao bih reći da ih niti ne simpatiziram, no to nije bit ovoga teksta, i treća opcija vrlo vjerojatno neće zaživjeti.…