piše: Milan Rajšić
Ako se ikada budem odlučio umirati, a miriše na to, (ako se ikada budemo rastali…), “neka to ne bude u proljeće kad laste dolaze” (pjeva 1966. Ljiljana Petrović…?) i molim neka to bude negdje u Portugalu, a po mogućnosti u prostoru zvanom Algarve, negdje na kraju, nama poznatog? europskog svijeta.…
Split/ 1. studenoga 2023./ Oko mene tišina prekidana pjevom ptica, uličice omeđene suhozidima, aromatični, mirisi dalmatinskog bilja: mente, kadulje, hajdučke trave, smilja, lavande, koprive… ljepota oblika i boja tisuće predivnih biljki čija imena i znam i ne znam, stabla smreke, drijena, hrasta, graba, bora… kamene kuće, gustirne, a po noći tisuću zvijezda. Ljeti neprekidni zov cvrčaka. To je oaza mira i ljepote nedaleko Splita, kojoj se kao obitelj često vraćamo – u splitskom žargonu prostor zvan Zagora.…
Ovaj članak pišem povodom izlaska jedne, po svemu autentične, putopisne reportaže, zbirke priča o 111 dana hodočašća i 3333 pješke prijeđenih kilometara. Priče su nastajale u putu, kao izvještaji poslije svakog dana i pisali su ih dvoje hodočasnika. Knjiga nosi naslov:
13. listopada 2023. – ponovo sam bila u Dubrovniku. Volim mu se vratiti po novi doživljaj, po nadahnuće. Ovaj put posjetila sam sa suprugom tvrđavu Imperijal na Srđu što me inspiriralo na tekst o ukidanju Dubrovačke Republike, o kratkoj upravi revolucionarne Francuske našim krajevima, koja je trajala malo više od desetljeća, ali je…
Kratki dvodnevni posjet divnom jugu na kraju sezone, malo odmora od hiperturistifikacije u Zadru i drugih manje lijepih stvari u životu. Promjena okoline djeluje čudesno uvijek, a hrvatski jug je čarolija, makar nas ovaj put dva dana časti s pravim jugom.…