BERLIN – I. dio
tekst i foto: Marijana Šundov
Dana 
22.6.2017. – Danima sam se radovala putovanju i posjetu Berlinu. Planirala sam što ću vidjeti, što ću pitati domaćine, kako ću se odjenuti, koje cipele i torbice ponijeti. Radovala sam se ponovo vidjeti nakon gotovo 10 godina Berlin, a iznad svega sam se veselila susretu s prijateljima, Sonjom i Brankom.
Nije ispalo kako sam ja planirala, gotovo ništa od odjeće i obuće nije bilo odgovarajuće, pametan potez mi je bio stavljanje u prtljagu, u zadnji tren pred polazak, debelog mantila jer Berlin nas je sačekao na nekih 7 stupnjeva temperature, s kišom i hladnim vjetrom. Nije ispalo kako sam se nadala – bilo je puno bolje!
Prije petnaestak godina na Tv je prikazivan razgovor s jednim turskim povjesničarom koji se bavi nekim segmentima hrvatske povijesti. U početku razgovora je rekao da mu je izvanredno drago što je došao u Hrvatsku, ali mu je još draže što je strpljivo zaobišao jedan zapravo nepostojeći incident, pa se nije naljutito i uvrijeđeno vratio u Tursku.
Hrvatska je danas i službeno postala mala zemlja za veliku amneziju. Ako jedan nogometaš koji je osvojio tri Lige prvaka i koji je kapetan hrvatske reprezentacije uopće ne pamti kad je prvi put obukao sveti dres, onda sve polako gubi smisao…
Divna zemlja, još ljepši ljudi. Mislim pri tome i na unutarnju, ne samo na vanjsku ljepotu. Pa ipak, isti ti divni ljudi bježe iz iste te lijepe zemlje.
Potreba za usklađivanjem nastavnih planova i programa u školama, ili reforma obrazovanja neminovna je i svakim danom sve izraženija. Najbolji primjer za to, nestajanje je pojedinih zanimanja i otvaranje novih, što obrazovni sustav sporo prati.
