IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Kakva zbrka! Netom smo prije koji tjedan stigli s godišnjeg odmora za kojeg prevalismo 3-4 tisuće kilometara, kad …sad opet sve iznova. Pa i ovi redovi na strane Hrvatskog Glasa stižu …nastaju, zahvaljujući mobilnom internetu …na domaćoj, velikogoričkoj adresi. Fino me izazivaju, onako tipično gastarbajterski, moji berlinski prijatelji, pa pišu … a je li sad idete doma ili kući?
Ni sama više ne znam. Vrtimo se godinama u krug …od tamo do ovamo. No, ovoga puta s dobrim razlogom. Kad je još s proljeća…
Sonja Breljak: IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
Sonja Breljak, kolumne.
DAJ NAPIŠI JEDNU
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
–Znaš …drukčije pišeš nego prije …nekako lako, tekst teče kao rijeka …kaže mi nedavno kolega nakon kolumne Moje misli su slobodne. -Eh, da …velim …svakako drukčije, i „rukopis“ poput čovjeka sama dograđuje se, mijenja, kao živo biće je naš jezik.
A da je lako …?!
Ponekad kojeg umjetnika priupitaju onako kurtoazno …od kada …kad najradije slika, piše, u koje doba dana, od čega počinje, kojeg motiva. A on, opet najlakše i najradije o takvim stvarima razgovara s njemu sličnima. Razumiju se. Slične im misli, pogledi.…
BESTANDEN
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Ljeto u Berlinu, nastavilo kako ga i zatekosmo po povratku s odmora –kiša …kiša …kiša. Kažu, možda više i ne bude pravoga ljetnog vremena. Zna to biti. Od našeg povratka proletje već tjedan dana. Naši školarci još uživaju u odmoru. A odrasle posao odmah „uzeo pod svoje“. Radujem se susretu sa susjedima. Onako u prolazu … upitaju poneki …gdje bijasmo i kad stigosmo. Velika je zgrada. Visoko dosežu njena 22 kata. Nalazi se stotinjak metara od nekadašnje granice između dva Berlina, prije 20 godina još…
ZA NAMA I SUNCE IDE
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Berlin/ –Znaš …rekoh …ne napisah još da s godišnjeg stigoh u Berlin.
–E, da …veli kolega Cipar …a jesi li stigla?
Ma vidi pitanja …mislim u sebi. Jesam li stvarno stigla? Ili mi misli i duh još putuju …?
Iz Velike Gorice nas ispratilo, rano, ugodno, nedjeljno jutro. Dan prije padala kiša …a sad ugodno. Do graničnog prijelaza i nije daleko. Preko Slovenije i nije dugo. A preko Austrije je već svježe ….više hladno. Kako nas ovi predjeli ispratiše, tako nas i dočekuju.…
“SUSRET KOD OK KORALA”
UREDNIŠTVO HRVATSKOG GLASA BERLIN NA IZNENADNOM SUSRETU U HRVATSKOJ
Velika Gorica/ Sjećate se ili pak možete možda i zamisliti kako napet je bio ili mora biti western film pod nazivom Susret kod OK korala. U biti, najnapetije u filmu bijaše iščekivanje revolveraškog obračuna kod OK korala. E, pa …nešto sličnoga moglo se osjetiti u išćekivanju tek kratko prije najavljenog iznenadnog susreta uredništva Hrvatskog Glasa Berlin, točnije … izdavača i glavne urednice Sonje Breljak i urednika i kolumnista Emila Cipara. …E nije dvoje …dodaje na ovo Emil Cipar ...već troje …ne treba zaboraviti Čuku …i on je tu bio. Eh, zaboraviti Čuku?! Kao da bi se to i moglo!…
ŠIŠANJE
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak
Bugojno/ Nekad je …u vrijeme dok sam polazila osnovnu školu „Vojin Paleksić“, to bila baš uobičajena gesta. Svako dijete bi od po kojeg prijatelja u razredu dobilo po jednu laganu pljusku iza uha ili po glavi nakon šišanja.
Ne znam odakle potječe ovaj čudan običaj kojeg se iz djetinjstva dobro sjećam. Ne znam čine li još to u šali jedni drugima ovdašnji mališani. No, sjetih se toga na putu do obližnjeg frizerskog salona. Šišanje…
E, MOJ CRISTOPHERE
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak
Berlin/U glavnom njemačkom gradu je nastupilo vrijeme školskog odmora za djecu i mlade pa u ravni s time i godišnjih odmora odraslih. A minulo vrijeme parada. Ono naime, prohujalo s prošlim vikendom. Nijemci inače vole takvu vrstu uličnih zabava. Na pretek ih ima preko cijele godine. U glavnom gradu pogotovo. Prije dva tjedna gradom su “prašili” sudionici Karnevala kultura. Milijun posjetitelja na ulicama. Čak je i Love parade iliti…
I MI SMO JEDNI OD VAS
Iz naše arhive ………. objavljeno 17. ožujka 2010. godine
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Ja i nisam neki naročiti ljubitelj jazza. Vuče me srce više drugim glazbenim pravcima, klasici, duhovnoj glazbi, šansonama, romansama… Barem sam tako mislila!
Jedne od prethodnim srijeda definitivno se predomislih nakon što me naš orguljaš Ante Bagarić, navede da u berlinskom „B-flat“ jazz klubu poslušamo basista Robina Draganića.
–To je netko naš, slušao sam nedavno, izvrsno svira. A ja znam da ti rado pišem o našim talentima …veli mi Ante. Pa mi zajedno, put pod noge. …
A NEMA NATRAG
Priča iz naše arhive
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak
Nad mojim je gradom tih dana, nekako baš u ovo doba prije više od desetljeća, proljeće već ostavljalo prve tragove. Zna u Bosni to biti i lijepo vrijeme, buđenja prirode, povratka boja i topla iščekivanja. Ali tada nije! Umjesto proljetnih pljuskova i lagane grmljavine, tek odjeci teškog oružja iz daljine. Pa bliže… I zrak je težak i zagušljiv… I ništa više nije isto. Ni grad a niti ljudi.
O čemu razmišljam dok odlazim? Mislim vratit ćemo se za deset, dvanaest, petnaest dana i sve će biti kao prije. Čvrsto držim djecu za ruke. Dječaku su dvije a djevojčici četiri godine, meni trideset. I evo nas na izbjegličkom putu, bez odmora i povratka, iz grada u grad, iz države u državu……
KRALJEVSTVO LJUBAVI
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Tamo negdje s kraja ljeta 1984. godine, privedoh kraju četverogodišnji studij novinarstva u Sarajevu. Pa pravac rodni grad! Bijah puna ideala …kako općih, životnih tako i onih poslovnih, novinarskih. Ne ostah dugo u takvom stanju …otrježnjenje naime stiglo vrlo brzo …Ipak, neko vrijeme po svršetku studija, uživah u pravljenju planova i maštanjima. Pravo opuštanje. Zabavljena u godinama iza studijem, novinarskom praksom u “Oslobođenju” pa na Televiziji Sarajevo, …