događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Marijan Gubina: 260 DANA
Došao je dan kada sam i ja morao ponovo na rad u selo. Moj prvi susjed Miloš se pobrinuo za to.
Prvo ponovo kod obitelji Kojčin, gdje je sve bilo uobičajeno. Dobiješ zadatke, odradiš veći dio, dobiješ vrč domaćeg soka, nešto za prigrist i idemo dalje – dok se ne smrači. No dobro, nitko me nije tukao, nisu me vrijeđali, čak se u nekim trenucima moglo nakratko osjetiti i suosjećanje.…
ČUKINE PRIČE …Iz naše arhive …objavljeno 1. svibnja 2011.
piše: Jacky, alias Čuko
Draga moja teta Sonja…
…evo mene opet. Znam da je tvome portalu svejedno odkuda se javljam, jer je on u cijelom svijetu kod kuće. Ali meni nije svejedno. Da bih se javio s drugoga mjesta moram sjesti u gazdin auto i satima se voziti. Dobro …povedem i gazdu, ali od njega slaba korist.
Malo mi dosadilo u Brodu, zaželjeh se svijeta i neke prave države. Ali ne bilo kakvog svijeta …htio sam u Njemačku, jer kad se već putuje, onda treba vidjeti neku uređenu državu.
Nakon nekoliko sati putovanja stigosmo u neku državu. Ma nije to…
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Jo judi moji koji se sve mirakuli događaju pa to ti je da ti pamet stane. Dok san bija zarobjen zimon i zmskin radostiman sniga i planinarenja gori u Zagreb stalno san pensa o moru lipoti ugođaja sunca ribe i ribanja. Najpri san okusija vonje Dalmacije oko Uskrsa pa san se vrati u Zagreb i poza tin za prvi maja nazad na more najlipše more na svitu i okolici naše Jadransko more.…
Marijan Gubina: 260 DANA
I sad je vidim kako sa suzama na licu, uplašenog pogleda koji luta po prostoriji, jecavim glasom uz drhtanje čeljusti, uvjerava mene i sestre kako će sve biti u redu, kako će se brzo vratiti. Proživljavajući sada tu nemilu situaciju, shvaćam da je slutila da će biti sve suprotno od onoga što nam je govorila. Unatoč tome što je pretpostavljala da će joj se dogoditi jako ružne stvari, unatoč tome što je pretpostavljala da se neće vratiti, kao što se nije vratio ni naš tata, ona je bila dovoljno jaka i odlučna da krene …
BRODSKE PRIČE Iz naše arhive …objavljeno 03.07.2011.
piše: Emil Cipar
Ovih dana upoznah u Brodu jednu njemačku obitelj. Došli su u posjete „prijacima“. Snaha im je Brođanka. Upoznasmo se pod neobičnim okolnostima na velikom parkiralištu kod gradske tržnice. Pravilnije bi bilo reći …sretosmo, jer …upoznati se nećemo tako brzo i tako jednostavno.
Parkiralište nakon obilnog pljuska ne izgleda baš privlačno …ali to je tako. Ljutimo se svi, negodujemo, ali ne koristi nam puno …parkiralište je puno lokvi.…
Marijan Gubina: 260 dana
Je li je prošlo tjedan ili dva, danas se ne mogu sjetiti, no sjećam se da mi se u tom periodu život sastojao od spavanja, jaukanja, hranjenja i izmjene obloga.
Došao je dan kada sam počeo hodati, a nedugo zatim počeo sam i sa svojim uobičajenim radnim obvezama u obiteljskom domaćinstvu. Sreća u nesreći koja me zadesila i prikovala za krevet je ta što nisam išao raditi kod gospođe Kojčin jer, kada su me našli u krevetu, i sami su rekli da je sve ok. Kad se oporavim…
Marijan Gubina: “260 dana”
Iznijevši me van, naslonili su me na zid. Jedna je gospođa razgovarala s mladićem iz Doma zdravlja, a druga je brzim korakom nestala. Baka je ostala gore. Nakon nekolicine uvredljivih riječi koje je primio, i mladić je otišao gore, a jadna izbezumljena gospođa, koja je pozivala ljude u pomoć, ni sama nije znala što sa mnom. U pokušaju da me polegne kod obližnjeg drveta, nagradio sam je obilnim povraćanjem. Ispovraćao sam i nju i sebe. Svakim pokretom, koji je izazvan potrebom za povraćanjem, nanosio sam…
Te drage beštije
piše: Hrvoje Mužević
Jednom davno, prije više od dvadeset godina bio jedan pas. Najobičniji mješanac, krivonog i ružan. U tipu terijera, žute dlake, tzv.“ružinog „ uha i široke, jake brkate čeljusti. Susjed Mile ga je uzeo kao štene, od starog krojača, koji nije ionako znao kud će sa petero štenadi. Othranio ga je po propisu ,i polako je Ari izrastao u čvrstog, nabijenog mužjaka. Isti terijer, samo nešto kraći na nogama i potpuno žut. Bio sam tad dijete, i često se igrao sa Milinim sinom Antom. Ari je jurcao s nama i svuda nas pratio. Bio je neprimjetan, ali uvijek tu negdje, oko nas. Budno je uvijek pazio.…
piše: Drago Oršić
Prisluškivati nekoga smatram nepristojnim činom, no nekada se nađete u situaciji da jednostavno postanete svjedokom nečijega razgovora, a da ništa ne možete učiniti protivu toga. Stoga mnogi, pa i sam, nerado o tako stečenim saznanjima ćute, da ne bi bili titulirani kao prisluškivači, jer takovi uvijek bivaju od okoline promatrani sa izvjesnom dozom prezira. Tako i o ovome događaju, koji se zbio 1976. …
Marijan Gubina: “260 dana”
„Mogu dobiti kokice u čokoladi?“
„Možeš, evo. Ajd sad idi, nosi mami germu. Mama te sigurno čeka, zabrinuta što se nisi vratio.“
„Zna mama da sam ja dobro. Ja svaki dan radim u selu i dođem tek kad padne mrak.“
„Dobro, dobro, ajd plati. Ovi novci ti više ne vrijede. E, bonovi su dobri. ‘Ko vam je dao te bonove?“…