MJESTO MIRA, MILOSTI I UTJEHE

tekst i foto: Marija Kukić
DSC_0989Sjećanja  me vraćaju u vrijeme djetinjstva. Vraćajući se biciklom iz škole svojoj kući, ili čuvajući krave u jarku pored ceste, gledala sam  rijeke hodočasnika kako pjevajući i moleći pješače prema sjeveru.

Moji ukućani su govorili: „ Oni idu u Kutjevo. Sutra  je Mala Gospa.“ Nisam tada znala ni razumjela zašto toliki narod tamo hrli.…

više

AJMO SE POMIRIT

                    Novitade iz našega malega mista

piše: Josip Šantić Šangarelo
20799410,16342966,highRes,DSC_0007Pasalo je puno vrimena okad san se zadnji put javi Vaman dragi štioci Hrvatskega glasa Berlin i moje kolumne Štorije iz malega mista.

More me bit sram ma jopet vas molin da mi se oprosti jerbo kad dojdete na naše najlipje more na sviti a bome i okolici i obuzmu vas opojni  vonji  o lipega okoliša i koluri a da ne govorin o ribi i maslinovu uju, pa crnemu Dalmatinskemu vinu, prošeku i

više

NA JABUCI

piše: Marija Kukić
STABLO_JABUKEJozo je bio putnik, lutalica, vječno u pokretu. Veći dio svog života proveo je na kotačima jer je to zahtijevala priroda njegovog posla. U dane kada je bio slobodan, a posebice otkako je umirovljen, veliki dio vremena proveo je putujući, vozeći se, hodajući, pješačeći …

Bio je strastveni ljubitelj prirode pa otuda i njegova ljubav prema ravnicama, gorama, planinama ……

više

PISMO IZ USHUAIE

Iseljeničke priče/ Iz naše arhive  …objavljeno 15.11.2011.
piše: Emil Cipar

Već neko vrijeme ne izlazi mi iz glave par rečenica iz jednoga maila, kojega primih prije nekoliko dana. Završio sam seriju kolumni u časopisu „Matica“, posljednjom …u kojoj navedoh svoju e-mail adresu. Želja mi bila da mi se čitatelji jave i kažu što misle o mojim pričama. A htio sam im se zahvaliti što su me čitali …ako su me uopće čitali.
I čitatelji poslušali i javljaju se. Ali …suprotno mojim očekivanjima …rijetke riječi pohvale. Ima ih, ali nekako sve te…

više

NA POČETKU SVITANJA

piše: Mirko Popović
NA POČETKU SVITANJA (2)Prvo se radi oslona zemaljskog stopama klupi kamenoj priklanjamo, tamo gdje se umor primarno prima i razlaže. Stûd snimo pod zvijezdama što ispod i iznad svjetlucaju.

Onda meandrira naša lađa znatiželjom(?), žednim srcem(?), a prazne ruke se upliću u rosu nataloženu po jutarnjoj travi srpnja, po zrelom zlatu pšenice iz čijeg mira stameno izviru zvonici.

Pod njima teče molitva:

više

TATA KUPI MI AUTO

Iz naše arhive …objavljeno 19.03.2013.

piše: Emil Cipar
Krajem 50-tih pojavili se prvi radio-aparati u Sibinju. Nisam siguran, ali mislim kako je majstor Bokulić bio prvi koji je posjedovao radio aparat. Znam da je imao agregat za struju, jer struje u Sibinju tada nije bilo.

Ja sam prvi puta čuo radio 1958. Bilo je to pod prozorom Perke Stefanovića na sibinjskom brdu. Imao je tranzistorski prijamnik marke „Slavuj“.

E sad kad već imaš među prvima u selu radio-…

više

“OPASAN” TIP

piše: Marija Kukić
macka-u-ogledalu-smijesne-slikeMiro je bio „opasan“ tip. Ne samo zato što je činio različite nepodopštine nego je i njegov izgled kod ljudi izazivao strahopoštovanje. Svaki puta kada bi ga ljudi ugledali, sjetili bi se opakog majstora  Mrkonje kojemu je „glava sezala do stopa… Imao je kuštravu kosu kao lav, a duge brkove do ramena.“ ( Čudnovate zgode šegrta Hlapića )

Taj Miro volio je i vodio lagodan život. Za njega nisu postojale riječi: tuga, nesreća, patnja, bol, briga, već samo riječ: užitak, …

više

SAN O PRSTENU

piše: Mirko Popović
SAN O PRSTENUZagledala se u korice knjige koju je upravo spustio pored sebe. Htjela ga je nešto upitati, ali je, samo ga tiho podsjetivši da je prošla ponoć, nježno naslonila glavu na njegovo rame.

Gledao je u tamno-plavičastu noć iza prozora brzog vlaka i razmišljao o pročitanome. Galopirajući, brjegovi i šume su odmicali, čas su uranjali u tamu, čas u koprenu sivila pod zvijezdama, u daljini.

Činilo se kao da su sami u svemiru, on i njegov lik u okviru…

više

ANINA SJEĆANJA

piše: Marija Kukić
imagesAna sjedi  sama u tišini svoga ogromnog zagrebačkog stana. Sjedi i sjeća se života provedenog s Jerkom.

Djeca su već odavno zakoračila svojim životnim putovima.  Dok su djeca bila s njom,  imala je kakvu takvu zaštitu.

A sada?

Sada  je  ostala sama uz muža koji je vrlo često i vrlo duboko …

više

POSTSCRIPTUM

piše: Mirko Popović
postscriptum
Nadnesen nad svoje umrlo lice djetinjstva uvijek je vidio negdje napisano pitanje: Ako i jesmo na Zemlji, na planeti, ali gdje smo zapravo mi?

Nitko nas nikada nije podučio, a onaj tko je pokušao prelazio je na stranice bajki i postajao čarobnjak.

Kao dječaku čarobnjaci su mu bili mali sitni ljudi koji borave u žutim večernjim travama pored starih zidina……

više