Sanja Pilić
Naslonio se na violončelo, a kamenčići su zaškripali ispod oblog tijela. Pavao spusti glavu na hvataljku. Kosa mu se pomiješala sa žicama, kosa još vlažna od sna i puna bijele, sitne soli.
Nikada on nije čuvao taj svoj instrument, puštao je da ga grebu grane dok je kroz šiblje prolazio, tražeći mjesto za vježbanje, puštao je da ga kiša kvasi, dok je bježao od iznenadnih ljetnih provala oblaka, puštao ga je da stari zajedno s njim, ne hajući za njegov lakirani zvuk i vjerujući da će jednog dana iz njegove…
