događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ruža Silađev
Mi curice, druge, jedva smo čekale da maličicko narastemo. Da imamo deset, dvanajst godina. Uglavnomu sve parice. Onda su nam rekli da smo divojčice. Još uvik smo nosile pletenice, a koja se dala na modu, upletala je kiku, jel u jedan, jel u dva repa.
U ti godina smo mogle vodit „Kraljice“. Kraljice su se vodile na prvi dan Dova. Bilo je više grupa Kraljica. Išle su po cilomu selu.…
tekst i foto: Marija Kukić
Oj nevene šestopere
A što si mlađan uvenuo?
Il’ te sunce preplanulo
Il’ te voda potkopava?… (narodna)
Ne potkopava ga ni voda, niti ga je sunce preplanulo. Kako bi mu ono moglo naškoditi kada je, prema legendi, neven najmlađe dijete Sunca. Ali ima i sve osobine starijeg, većeg, snažnijeg brata suncokreta.
Naša nova suradnica je Dragica Šimić, rođena Vujević, Bugojanka koja danas živi u Dugom Selu.
Naš Glas je bogatiji za jedno “pero”. I na samo to, već i za jedno srce, dušu, duh, sjećanje, snagu pogleda, osvrta, vraćanja, suočavanja, stavljanja na papir …i za sve nas će Dragica Šimić ugnijezditi sjećanja i emocije u rubriku naslova “Povratak na rijeku”. Reći ćete …otkud, kako? Pa evo pisma nakon kojeg se dogodio duhovni susret, onaj važni tik, nakon kojeg može doći do, čini nam se …plodne, a nadamo se i …duge, suradnje.
piše: Nela Stipančić Radonić
Nema čovjeka, koji se barem ponekad ne osvrne unatrag i razmišlja o vremenu koje je prošlo. Čudno je to osjećanje, kao da tražiš nešto što si izgubio.
Recimo, pokušavaš se uporno nečega prisjetiti. I prolaze tako dani, mjeseci, a i godine, a ti tragaš i tražiš kao pas svoju zakopanu kost. A onda se trzneš i sjetiš da si promijenio svoje područje i da se ona ne nalazi u novom …
Iz naše arhive/ objavljeno 06.05.2014./
Bože dragi, što smo dočekali
Joža Prudeus
Na cesti ste bili sigurniji nego na drvetu. Na drvetu bi netko mogao pomisliti da ste ptica pa bi vas mogao potrefiti praćkom ili kako se onda nazivalo ovo gumeno oružje – šlajderom.
Automobile ste na prste mogli nabrojati.Uglavnom milicijske marice, starudije od vatrogasnih kola, koja bolnička, desetak vojnih kamiona i džipova…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
E moji štioci dragi u tuđemen svitu
mislija san van se javjat sa štorijan o ribarščini, o strankinjan e e o strankinjan jerbo iako jeman puno lita iza sebe još mi je drago se ošervat za kojon lipo crnkon, ma more bit i plavuša a i riđa svaka je lipa ako je lipa.
Ma ne gre uvik sve kako je čovik isplanira i mene je tako boleština prikovala za likarske vižite a di drugo vengo u našu lipu metropolu jerbo su tamo kažu najboji likari.…
tekst i foto: Marija Kukić
Poznata je još iz vremena drevnog Egipta. Vladarima je bila kraljevski i božanski simbol. Držali su je kao žezlo u ruci pokazujući tako svoju moć i uzvišenost.
Zove se iris.
Prema grčkoj mitologiji ime je dobila po grčkoj božici Iridi / Iris koja je prenosila munjama poruku bogova na zemlju, šarajući visine dugom. Na mjestu gdje je duga dotaknula tlo, izniknuo je po jedan cvijet, svaki puta druge boje.…
Iz naše arhive/ objavljeno 30.01.2013.
piše: Emil Cipar
Eh što ti je život!
Od bezbroj umnih, filozofskih definicija o životu, posebno mi se sviđa ona od Heinz Beckera satiričnog lika, kojega je stvorio Gerd Dudenhӧffer, njemački satiričar. Dakle taj …moj omiljeni Heinz Becker kaže o životu slijedeće:
-Život ti počinje rođenjem, a završava smrću. Između toga moraš se nekako snaći.…