piše: Ruža Silađev
Fotografija je snimljena na dan vjenčanja ovo dvoje mladih, 1906 god. u Sonti. Mladenka je Marica Miloš, Šimicina, koju su zvali Tuta. Po njenom nadimku ( koji su joj dale susjede Mađarice kad je bila djevojčica tepajući joj Mariška-Tutuška, jer je bila punačka), je nastao nadimak Tutini, jedne grane obitelji Šimicinih. Mladoženja je Nikola Miloš, Fajferov.
Prije su u Sonti muške osobe po imenu Nikola, oslovljavali sa Mika, pa je tako i ovaj mladoženja bio poznat kao Mika Fajferov. Mladenka je bila kao i sve žene u Sonti u to vrijeme, domaćica i radnica u polju i domu. Mika je imao sreće te je bio stalno uposlen u dvorcu Wendli Moora, znan kao „Vajndlov salaš“ (današnji Mladi Borac) na održavanju parka.…
Zagreb, kćerkin stan, vrijeme sadašnje… Sjedim sa šestogodišnjom unučicom na tapetu s hrpom igračaka razasutih uokolo. Igramo se. Odjednom ugledam krpena lutku, onu za ruku. Uzimam je, oči mi zasvijetle neobičnim sjajem, samo meni znanim.
Dogodilo se to u ljeto 1967. godine. Završila sam prvi razred osnovne škole i teta me u srpnju odvela svojoj majci u Turić, u selo Bosanske Posavine.
Moglo bi se reći da ova priča nema nikakve veze s hrvatskom dijasporom. Ja ću ju ipak ispričati, pa ti sam zaključi. U svakom slučaju dio je mene, a ja jesam usko povezan sa dijasporom …njen sam dio.
Toga proljeća Granada je bila turistički raskošna