događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Mala zemlja velikih ljepota …2.dio/ Zapis s putovanja u Crnu Goru
tekst i foto: Marija Kukić
Budva/ Jutro nije bilo baš obećavajuće i nije dalo naslutiti kakav će nas dan dočekati.
Jutarnja izmaglica, oblaci na nebu i ne baš visoke temperature …i lagana šetnjica gradom i pješčanom plažom. Palme, i ponovno palme …
Grad je prelijep, uredan, čist, posebice njegov stari dio.
U ranim prijepodnevnim satima dočekalo nas je sunce. Kao da nam je i ono poželjelo…
1. dio: Autobusom prema jugu
tekst i foto: Marija Kukić
Kutjevo/ Točno u ponoć gasi se ulična rasvjeta u mom gradiću. Autobus kreće pola sata iza ponoći.
Da ne bih tapkala po mrklini noći, jer ipak nisam sova koja i u mraku vidi, poslušala sam na Radio Zagrebu „Vlak bez voznog reda“ našeg Emila. Potom sam se prije gašenja svjetiljki uputila do moje škole.
Putovala sam s kolektivom autobusom na trodnevni izlet u Crnu Goru. Kada smo kretali, jedino svjetlo u ulici bili su upaljen…
Duboko i bolno me je dodirnula ta vijest, o smrti Emilovoj, slomilo se nešto u meni, javio se onaj bol kao kada izgubiš nešto vrijedno, nešto što ne možeš ponovo naći
Drago Oršić
Ni samome mi ne ide baš najbolje, što se zdravlja tiče, pa moji pogledi često, u ovo jesenje jutro, sa strahom šaraju tmurnim nebom, jer svaka promjena vremenskih prilika neugodno biva popraćena posebnim bolom na operiranoj kičmi koji je jako teško opisati.
Vraćam se iz dnevnog boravka, gdje promatrah nebo i palim kompjuter. Kao i gotovo svako jutro, prelistavam dnevne novine, mahom Večernji, pa sbplus, hr glas berlin i druge vezane uz domovinu…
tekst i foto: Marija Kukić
Poslušajte te prekrasne zvuke jeseni! Pogledajte te njene divotne boje!
S koliko je maštovitosti, originalnosti i kreativnosti listopad, dok je šetao mojim gradićem, obojio svaki list!
O, kako se lišće šareni !
Njišući se na oslikanom drveću, šumori pjesmom jeseni.
Plešući u ritmu jesenskog povjetarca, tiho šumi na uspavanim granama.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Dragi moji i lipi štioci najpri da vas lipo i o srca pozdravin i da van se škužan ča se nisan dugo javja. Ovo prošlo lito je bilo puno pritunbavanja i razni loši škerci da jednostavno nisan moga ništa notavat na kartu.
Ka največa pegula naman na moru je bila ta ča je kiša padala jušto 40 dan pa nan nisu ni turisti bili kuntenti a da ne govorimo mi koji se bavimo ribarščinon. Sve se okrenilo naopako pa da mi je pokojna nona živa rekla bi sinko došla je sodoma i gomora.…
Mirko Popović
Savladan umorom naslanjaš se na suhu granu jasena, uronjenu u najdublji pojavni oblik nepomičnosti. Nijemo te gleda nepoznata tamna ptica nad visokom travom koju povija reska i jedva čujna glazba sjeverca.
Pomisliš kako vrijeme još uvijek okreće svoje listove, ali ih nisi spreman čitati jer ti se čini da u jednom trenu ne možeš proživjeti susret sa svim tim duboko skrivenim slikama. Uviđaš, međutim, da čitav taj univerzum i nije grubošću jurnuo u tvoju …
piše: Željko Mužević
„Ah, ta Sveta Klara“-pisao je Emil Cipar u travnju i lipnju na SBplusu i Hrvatskom Glasu Berlin opisujući sadnju vinograda u Stupničkom brdu na predjelu nazvanoj po ovoj svetici koja je prije 800 godina, zahvaljujući velikom obiteljskom bogatstvu, imala sve preduvjete da bude član ondašnjeg jet seta.
Umjesto toga izabrala je boravak i samostan, molitvu i rad, pomoć siromašnima, a napose siromašnim djevojkama. I zajedno s Franjom Asiškim osnovala 1212. jedan od najstrožih crkvenih redova klarise.…
piše: Marija Kukić
Zavičaj! Što je ljudima zavičaj?
Nekima je to gruda na kojoj su posijani i izniknuli, nekima tlo u koje su duboko pustili svoje korijene, nekima je to dio zemlje po kojemu sada hodaju. Neki pak imaju više zavičaja i sve ih vole jednakom ljubavlju. Neki ljudi, putujući i seleći se iz kraja u kraj, ne znaju gdje im je pravi zavičaj.
Ma gdje god se čovjek nalazio, ma gdje god živio i radio, ne može…
piše: Marija Kukić
Njih trojica, Ivo, Mato i Jozo živjeli su u istom selu. Bili su gotovo vršnjaci. Koja godina gore ili dolje nije bitnije utjecala na njihovo prijateljstvo.
U potrazi za boljom i slasnijom koricom kruha krenuli su u velegrad nadajući se da će tamo brže, bolje, bezbolnije riješiti svoju egzistenciju.
Životarili su onako kako to čine seoska djeca koja se odjednom…
