piše: Marija Kukić
Jesenska hladna kiša pljuštala je iz natmurenog neba. Sunca nigdje na vidiku. Lišće najslikovitijih boja, veličina, oblika leprša zrakom i lijepi se na pokislu, blatnjavu podlogu. Listovi kestena, lipe, platane … igraju se hvatalice u letu prema tlu. Samo da nije toliko hladno!
Usprkos nepovoljnim vremenskom prilikama, oblacima, kiši, hladnoći …moje srce je ispunjeno toplinom. Grije ga sunce prijateljstva, ljubavi i iščekivanja susreta s njima. S Dubravkom i njenim suprugom Milivojem.…