BIJELA HALJINA LIJEPE MARIJE

IZ NAŠE ARHIVE ….objavljeno 17.07.2011.

ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak

Danas zasigurno skoro u svakoj hrvatskoj kući u Berlinu, stoji u ormaru posložena barem po jedna duga, bijela haljina ili opravica za dječake  što spremno čeka mogući novi naraštaj dorastao  za sakramenat svete pričesti, za dan kojega će se mališani uistinu sjećati cijeloga života. Poput mene.

Ovogodišnja, berlinska prva pričest, netom je minula u našoj crkvi svetog Sebastiana. Ja s  pažnjom iz godine u godinu, za svake prigode iznova,  rado pogledam prelijepe djevojčice u bjelini, pa izaberem poslije naljepše fotose za našu Slobodnu i Živu zajednicu. Onda me nekako neizostavno povuče želja i opet i ponovo uzmem u ruke jednu crno-bijelu fotografiju iz mojeg djetinjstva.

Eto tu, na tom fotosu, sačuvanom i nošenom  preko trideset …

više

PROCVALI SU BIJELI LJILJANI

piše: Marija Kukić
Danas su u domu Gospodnjem ponovno procvjetali ljiljani. Nježni, bijeli, mirisni. I čisti. Bez ijedne mrlje na neokaljanim laticama.

Poput najnježnijih pahuljica dolepršali su nošeni čistoćom duše i puninom radosti ka najsvečanijem i najsvetijem danu života. Raširili su svoje latice i u njih prvi puta  u naručje primili Krista.

Bijela hostija, bijeli ljiljani, bjelina njihove duše. Radost koju šire oko sebe ispunjava srca njihovih roditelja, baka, djedova, braće,…

više

TAKO TO MORA BITI U ŽIVOTU

Iz naše arhive. Objavljeno 28. veljače 2012.

piše: Emil Cipar
Zima 1957. nagovještavala je nekako kraj našim mukama. Otac je povremeno radio u školi, ponekad su ga zvali u mjesni ured nešto popraviti, ponekad u Zadrugu… Nisu to bili veliki poslovi, ali neki dinar je pao, pa se je mogla kupiti mast, brašno, petrolej…

Osim toga bilo je dosta posla i u selu, ali ljudi nisu imali novaca, pa su plaćali u naturalijama …jaja, brašno, slanina, čvarci…

Moj otac je polako prestajao biti „onaj Bosanac“ i postajao je…

više

KREPALO MI JANJE

piše: Jadranka Haznadarević
janjeBilo mi je oko četiri godine kada  me otac poveo sa sobom u Bosnu da upoznam njegovu mamu, moju  baku Maru.

Bio je to ujedno i  prvi i posljednji put da sam ju vidjela  jer  je  izmučena  starica bila već na samrti. Vjerovatno mi je zbog toga  slika  izmučene starice kako leži u krevetu pokrivena crnom čermom, ostala u sjećanju. Okrenula  je glavu prema vratima iza kojih sam ja  bojažljivo provirivala, nasmiješila mi se i mahnula  rukom da dođem.…

više

LJUBAV SVE POBJEĐUJE

E, ljubljena moja…

Mirko Popović
OMNIA VINCIT AMOR– Pođimo, – kažem joj. Ili mi se čini da su njeni koraci. Jer, krupnja mjesec nad tamnom gorom. A takve su večeri bile u vrijeme naših zajedničkih snoviđenja.

Možda večeras miris iz davno nestalih kućica stiže kao uspomena sa ruba njenog velegrada. Onih kućica u čijim smo lađama svanjivali. U ranu je zoru nestajala kloneći se, govorila je, seljačkih pogleda iz susjedstva, tako imenujući…

više

UMRO BUREK NA BAŠČARŠIJI

Dragi brate moj u tuđini

Nikola Šimić Tonin
BurekDragi brate moj: vrijedni, pošteni, pametni… kao što sam ti i sam: vrijedan, pošten i pametan.

Dragi brate moj u tuđini, u prvom redu moga pisma, mogu ti javiti da smo svi hvala Bogu dobro i zdravo koje i tebi želimo, svako dobro.

Mili braco moj, nešto si mi se u zadnje vrijeme stisko ko petobank, pa šalješ sve manje i manje novca, meni i mojima, a mi se glede tebe ostavili svakog…

više

SIROTINJO I POPU SI TEŠKA

Iz naše arhive. Objavljeno 26. veljače 2013.

Piše: Emil Cipar:
Moji prvi dani u Slavoniji polako su prolazili. Nisam mogao shvatiti to što se oko mene događa i zašto mi nemamo ono što drugi imaju. Sestra Emilija se rodila i mama je prve pelene napravila od očeve stare košulje. Čista ekologija nastala iz čiste nužde.

Škola je postala za mene horor. Imao sam osjećaj kako svi svoje osobne frustove istresaju samo na meni, kao da sam ja kriv što smo siromašni, što smo Bosanci i što moram nositi kožne hlače, dio folklorne nošnje Nijemaca iz Sudeta, zbog kojih su mi se svi…

više

PUTOVANJE

Petnaesto proljeće poslijeratno

Mirko Popović
PUTOVANJEZastala na visećem komadiću prozorskog stakla tko zna kada napuštenog vagona činilo im se da ju je napokon smirila vrelina lipanjskog  sunca, te da će odahnuti od njena zujanja koje  reže mozak. Po njihovim usputnim kriterijima ta muha je kao programirana bezrazložno neprestano uzlijetala kružno se i besciljno vraćajući ateriranjem čas na jedno, čas na drugo mjesto.…

više

DRUGORAZREDNI POŠTENJAK

U Titova vremena autom od Broda do Zagreba bez vozačke

Joža Prudeus
file0002lf1Moglo se. Pokušaj danas Trgom maršala Tita, ili Titovom ulicom…

Ajme, koliko se toga ipak lijepoga, unatoč ružnim vremenima, dogodilo meni i mnogima oko mene.

Srećom da sam ponešto uspio zapamtiti. Evo jedne, nije bogzna kako smiješna, ali možda prođe!

Zdenko, umjetnik, kipar ali i zafrkant od…

više

NEMA SVIRKE BEZ STAROG

Međunarodna smotra svirača starih glazbala u Ilači

piše: Slavko  Žebić
DSC01604Ilača, malo ali lijepo mjesto u tovarničkoj općini, čuveno je po Gospi Ilačkoj i u novije vrijeme, po tradicijskoj manifestaciji „Međunarodna smotra svirača starih glazbala“, koja je ove godine organizirana po 13. puta.

Započelo je kao županijska smotra još prije Domovinskoga rata a nastavljeno nakon povratka Ilačana kući i vrlo brzo prerasla…

više