BIG BROTHER U MOJOJ GLAVI

iz naše arhive/ objavljeno 18.11.2010.

SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić

Ovako je to bilo: odlučila sam smršavjeti i o tome šutjela kao noć. Vidjela sam da sve moje oduke nemaju smisla ukoliko bilo kome, zapamtite, bilo kome ispričam što sam naumila. Jednostavno sve padne u vodu: pljas! Isti tren kad izgovorim rečenicu:

Smršavjet ću!
Ispravit ću trojku!
Ozbiljno ću porazgovarati s Ljubicom!
Prati ću zube obvezno svaku večer!

više

ĆUNDRO

Iz knjige “Stipine priče i pjesme”  tiskane 2007. godine, koju je priredio sin autora priča, danas 93-godišnji  Filip Ćorlukić, naš suradnik u rubrici “Prorok prošlosti”.

napisao: Stjepan Ćorlukić

Grad sa tri tisuće raznolikih obitelji i isto toliko najraznovrstnijih pripovijedaka, koje se nikada neće napisati i nigdje objaviti – raskošno je odsijevao pod zlatnim plaštem jesenjeg predpodnevnog sunca.

U jednoj mirnijoj ulici pušila se je Hasan-agina kuća, iz čijih se prizemnih odaja, poput pastirske frule, čula umilna djevojačka pjesma. To je agina ljepotica Esma, sjedeći kraj otvorenog džamli pendžera, premda iza tvrde rešetkaste zavjese, vezući sitni vezak, kroz slađahnu davoriju, iznosila najnježnije osjećaje, svoje mladenačke duše……

više

LAPRDANJE

piše: Marija Juračić

U jednim lokalnim novinama čitam kako autor jednog članka hvali izgradnju jedne stambene zgrade i kako, vrlo sugestivno,  biranim riječima, njezin položaj između dvije prometne ceste, proglašava prednošću.

Kažem to zetu, a on odgovara da autor laprda i odmah me pita –  kada se mislim cijepiti?

više

BISERI KOJI SU U NEVOLJAMA NASTALI

Iz knjige “Stipine priče i pjesme”  tiskane 2007. godine, koju je priredio sin autora priča, naš suradnik Filip Ćorlukić a kojoj na početku stoji ovaj tekst: “Objavljivanje ove spomen-knjige omogućili su Hrvati Bos. Posavine / u znak sjećanja na Stjepana Stipu Ćorlukića, stradalnika i neznanog, a izrazito nadarenog  pripovjedača i pjesnika.”

Predgovor: Sinovi Filip i Anto Ćorlukić

Majka Kata je i tu večer davne 1954. godine grabljama s tavana skidala sjeno da nahrani našu kravicu. Odjednom je pred nju pala nekakva mala pohabana školska bilježnica, iz koje je ispalo nekoliko ispisanih papira. Ukočila se od straha. Kako i ne bi kad su pripadnici Ozne prije samo dana tu pronašli našeg oca, koji se pred njima skrivao preko devet godina. Odnijeli su sve knjige i papire koje su pronašli, a i mnoge predmete iz kuće. Budući da nije znala čitati, nije znala što piše u bilježnici. Onako u strahu htjela ju je baciti u vatru, ali se predomislila i odlučila je sakriti da bi mogla nama pokazati.

Kad smo pročitali, bili smo zaista iznenađeni sadržajem. Čak je i nama koji smo ga dobro poznavali bilo teško shvatiti od kuda je crpio toliku snagu, da u najtežim uvjetima, strahu i svim mogućim psihičkim…

više

KEKS

Iz naše arhive/ objavljeno 15.03.2011.
.
piše: Sonja Breljak

Berlin/Svako jutro hitam ulicama ovog velikoga grada …onda podzemnim gradskim prijevozom, U6 pa U9 …do državne službe koja se bavi prvim prijemom i smještajem onih koji, prema pozitivnim njemačkim propisima, imaju pravo podnijeti zahtjev za političkim azilom u Njemačkoj.

Po pravdi je da sam tu među ovim ljudima. Mislim, ovim ljudima s obje strane “barikade”, točnije rečeno …pulta službe za prijem.…

više

KARL GUSTAF TRAŽI AZIL

Iz naše arhive/ objavljeno 26.11.2010.

ISELJENIČKE PRIČE

piše: Sonja Breljak

Ah ljudi moji, u šta upadoh?! Rekoše mi… pa tako… ponekad  bude tu posla… povremeno… znaš… kad već trebaš… prihvati… ništa često ni previše. A meni treba… pa tako i prihvatih.

I ne izrekoh još pristanak kako treba, upoznah tek kratko kolege …Evo, tu vam je „cijeli svijet“, veli šefica male prevodilačke trupe… kad odjednom nasta prava invazija „publike“… tako se kaže u poslovnom žargonu.…

više

BITI PTICA PJEVICA

piše: Marica Žanetić Malenica

Proba je upravo završila tog četvrtka krajem prosinca 2017.-e. Prva sam se ustala, stala ispred i pogledom prelazila preko njihovih lica. Jedni su mi se smješkali, drugi me upitno gledali vjerojatno misleći kako ću reći nešto o plaćanju članarine, treći su spremali stvari i nisu gledali u mene:

Htjela bih da od mene čujete ono što se već neko vrijeme šuška, a to je da sam odlučila napustiti zbor i prestati pjevati.

više

OD ČEGA SMO PODIVLJALI

piše: Marija Juračić

Nakon što je zbog korone moj unuk proveo dva tjedna izoliran u svojoj sobi, željan bilo kakvog društva, pa tako i moga, ne mrda iz dnevnog boravka pa na našoj dalekovidnici gleda sve ono što ja gledam.

Već na kraju prvog dana našeg ponovnog druženja pita me tko su ona dva tipa koja stalno gledam, a koji se međusobno nazivaju zlim, prljavim, divljim

više

IZLOŽBA “PUT…”

piše: Bosiljka Schedlich

Nakon godinu dana rada u Prelu kod Lucije Julijana van Dorp pozvala je inicijatore Prela na večeru. Došli smo Lucija, Srđ, Hartmut i ja. Postavljeni stol bio je umjetnički kolaž egzotičnih boja, oblika i mirisa, obasjan blagim svjetlom brojnih voštanica. Hvali i užitku, šalama i pričama nije bilo kraja.

Svijeće su bile skoro dogorjele, kad smo se premjestili u udobne fotelje i tu iz krhkih porculanskih šalica ispijali kavu uz slatko od dunja.

– Da, da, dobro je, po bakinom je receptu. Ali ne može se ništa usporediti s kolačima, koje mi žene donose u savjetovalište. Njihove tufahije, savijače, hurmašice, pite…

više