Marijan Gubina: 260 DANA
I sad je vidim kako sa suzama na licu, uplašenog pogleda koji luta po prostoriji, jecavim glasom uz drhtanje čeljusti, uvjerava mene i sestre kako će sve biti u redu, kako će se brzo vratiti. Proživljavajući sada tu nemilu situaciju, shvaćam da je slutila da će biti sve suprotno od onoga što nam je govorila. Unatoč tome što je pretpostavljala da će joj se dogoditi jako ružne stvari, unatoč tome što je pretpostavljala da se neće vratiti, kao što se nije vratio ni naš tata, ona je bila dovoljno jaka i odlučna da krene …
09 PRIČE
KAKO NAS JE LOKVA ZBLIŽILA
BRODSKE PRIČE Iz naše arhive …objavljeno 03.07.2011.
piše: Emil Cipar
Ovih dana upoznah u Brodu jednu njemačku obitelj. Došli su u posjete „prijacima“. Snaha im je Brođanka. Upoznasmo se pod neobičnim okolnostima na velikom parkiralištu kod gradske tržnice. Pravilnije bi bilo reći …sretosmo, jer …upoznati se nećemo tako brzo i tako jednostavno.
Parkiralište nakon obilnog pljuska ne izgleda baš privlačno …ali to je tako. Ljutimo se svi, negodujemo, ali ne koristi nam puno …parkiralište je puno lokvi.…
ONA IDE S NAMA
Marijan Gubina: 260 dana
Je li je prošlo tjedan ili dva, danas se ne mogu sjetiti, no sjećam se da mi se u tom periodu život sastojao od spavanja, jaukanja, hranjenja i izmjene obloga.
Došao je dan kada sam počeo hodati, a nedugo zatim počeo sam i sa svojim uobičajenim radnim obvezama u obiteljskom domaćinstvu. Sreća u nesreći koja me zadesila i prikovala za krevet je ta što nisam išao raditi kod gospođe Kojčin jer, kada su me našli u krevetu, i sami su rekli da je sve ok. Kad se oporavim…
KO SE PROBUDI IZ MRTVIH …
Marijan Gubina: “260 dana”
Iznijevši me van, naslonili su me na zid. Jedna je gospođa razgovarala s mladićem iz Doma zdravlja, a druga je brzim korakom nestala. Baka je ostala gore. Nakon nekolicine uvredljivih riječi koje je primio, i mladić je otišao gore, a jadna izbezumljena gospođa, koja je pozivala ljude u pomoć, ni sama nije znala što sa mnom. U pokušaju da me polegne kod obližnjeg drveta, nagradio sam je obilnim povraćanjem. Ispovraćao sam i nju i sebe. Svakim pokretom, koji je izazvan potrebom za povraćanjem, nanosio sam…
TUŽAN KRAJ VJERNOG PSA
Te drage beštije
piše: Hrvoje Mužević
Jednom davno, prije više od dvadeset godina bio jedan pas. Najobičniji mješanac, krivonog i ružan. U tipu terijera, žute dlake, tzv.“ružinog „ uha i široke, jake brkate čeljusti. Susjed Mile ga je uzeo kao štene, od starog krojača, koji nije ionako znao kud će sa petero štenadi. Othranio ga je po propisu ,i polako je Ari izrastao u čvrstog, nabijenog mužjaka. Isti terijer, samo nešto kraći na nogama i potpuno žut. Bio sam tad dijete, i često se igrao sa Milinim sinom Antom. Ari je jurcao s nama i svuda nas pratio. Bio je neprimjetan, ali uvijek tu negdje, oko nas. Budno je uvijek pazio.…
PRISLUŠKIVANJE
piše: Drago Oršić
Prisluškivati nekoga smatram nepristojnim činom, no nekada se nađete u situaciji da jednostavno postanete svjedokom nečijega razgovora, a da ništa ne možete učiniti protivu toga. Stoga mnogi, pa i sam, nerado o tako stečenim saznanjima ćute, da ne bi bili titulirani kao prisluškivači, jer takovi uvijek bivaju od okoline promatrani sa izvjesnom dozom prezira. Tako i o ovome događaju, koji se zbio 1976. …
ŠTA ĆE BITI SA MNOM
Marijan Gubina: “260 dana”
„Mogu dobiti kokice u čokoladi?“
„Možeš, evo. Ajd sad idi, nosi mami germu. Mama te sigurno čeka, zabrinuta što se nisi vratio.“
„Zna mama da sam ja dobro. Ja svaki dan radim u selu i dođem tek kad padne mrak.“
„Dobro, dobro, ajd plati. Ovi novci ti više ne vrijede. E, bonovi su dobri. ‘Ko vam je dao te bonove?“…
IL´ PO BABI IL´ PO STRIČEVIMA
KAKO SU STIPA I RODE ISPALI S LISTE LAUREATA …sbplus
tekst i foto: Željko Mužević
Slavonski Brod/ Vidjevši u ovogodišnjim prijedlozima za jednu od nagrada Grada Slavonskog Broda i prijedlog da jedan od laureata bude i Stjepan Vokić, skromni donedavni domar varoške Osnovne škole, pomislio sam: Dobro je da se netko sjetio Stipe čija je ljubav prema životinjama stvorila preduvjete za najljepšu ljubavnu priču koju godinama prate svjetski mediji na svim kontinentima.…
ŠTORIJA O KAJIĆU GRINTI I ŠEKANJU
Jadran Šantić Šangarelo
Cipalo je orcalo i kalade sorilo da je to bija pravi potopka ka u ona vrimena kad je Noje napravi onu svoju arku. To su pucali kaluni blišćilo je nebo ka za vrime največega vatrometa i onda je ka malo se smirilo. Izaša san vanka kupit „Slobodnu“ a onda sa ženon doma popit kafu jerbo ni davalo baš nasigurno da neče opet sneverat. Srija san prijateja Šimu Rosina i pita me ma ča misliš koliko je palo nočas an? Ja se izbleušija i računan pa ka iz topa a biće blizu bar 50 litra, a on se smije i zlamenuje ma koji 50 palo je …
VRISAK
Marijan Gubina: 260 dana
Sa čardaka se spuštala žena meni okrenuta leđima. Nosila je staru seosku suknju, koja se izdizala u zrak i otkrivala njezine debele, izuzetno dlakave, noge. Otkrivala je i njezine gaće nalik gaćama iz kaubojskih filmova. Napokon se spustila niz te stare drvene ljestve. Okrenuvši se prema meni, umalo se nisam onesvijestio. Bio je to odvratan prizor. Ružniju ženu nisam vidio, gotovo da je muško. Čak štoviše, više mi liči na ružnog muškarca, nego na ženu. Okruglu glavu ispunjavale su crne, velike dlake, brkovi, …