ČUKINI SAVJETI

ČUKINE PRIČE
piše: Jacky alias Čuko

Draga moja teta Sonja,
znam ja da si ti jako zauzeta poslom oko portala, pa ne stigneš odgovoriti ni ljudima, a kamoli psu. Tako ti je to kad surađuješ sa mojim gazdom, a moju suradnju još uvjek shvaćaš kao nužno zlo.  Ma nije to ni važno …ne želim ja isticati prednosti psećeg života. Kad pogledam ljude oko sebe kako su nesretni, napeti, svadljivi …onda niti slučajno ne bih s njima mijenjao. Ja imam svoja pravila kojih se pridržavam i mogu ti reći …nije mi ni loše. Briga mene za…

više

RODITELJI

Prohladno vrijeme
piše: Mladen Šimić

Lijepo svijetlo prelijevalo je nebom. Plava boja u više nijansi prelijevala se u ljubičastu i crvenu. Vjetar je puhao i urlao i bilo je jako hladno. Krešo je ležao u šatoru i od uzbuđenja nije mogao zaspati. Vrh nije mogao vidjeti ali je ipak bez obzira na surove uvjete odlučio se popeti na Mont Everest najviši vrh na svijetu. Znao je da je vrh ukrašen bijelim lepezama od snijega.
Bila je noć i Krešo je morao pridržavati šator da ga vjeter ne odnese. Pogledao je na sat i bilo je 11 sati uveče i odluči da…

više

MAJKA ILI MAĆEHA?

PUTOVANJA
piše: Nada Landeka

Život je život, bio on težak ili lak, bio posvećen običnim stvarima ili nekim važnim zadacima kao što su to politika i vlast.  U životu je u raznim situacijama neodvojivo jedno od drugog. Ne možemo odvojiti politiku od svakodnevice kad je politika postala ono što svakodnevno proživljavamo ili doživljavamo.
Na žalost, jedno utječe na drugo tj. politika na naše živote a naši životi na politiku i jedno i drugo vezani su neraskidivim lancima koji nas čvrsto vuku – ili naprijed ili u ponor, ali kamo god da vuku  mi …

više

UVJEK JE NEKAKO BILO

Prohladno vrijeme
piše: Mladen Šimić

Krešo je pitao oca o ustašama. Majku takvu stvar nije mogao pitati jer bi odmah dobio udarac po glavi predmetom koji joj se nađe pri ruci.
-To je bila jedna vojno-politička formacija za vrijeme takozvane NDH …objašnjavao je otac.
-Nema govora da su svi Hrvati ustaše jer je ta vojna formacija brojala oko 20 tisuća ljudi, a Hrvata na kugli zemaljskoj ima 12 milijuna. U antifašističkoj borbi sudjelovalo je oko 400 tisuća

više

TVRTKO I PUŽ

Moje ime je Marta
piše: Sonja Smolec

– Može li se netko malo pomaknuti? …upita Tvrtko i iskoristi priliku kad je kamion koji ih je prevozio prešao preko rupe na cesti.
– Huuuh, ovako je malo bolje. A ti? Kakav si ti kamen? Da, da, ti, šareni!
– Niiiisssaaam ja kammmeeeen. Ja sam Puuuuž.
– O, oprosti Puž, nisam te prepoznao!
– Ništa, ništa! Vidi kako mi je kućica prljava. Ovako ne mogu ni sam sebe prepoznati.
– Mislim da si u vodi bio mnogo ljepši. Hoćeš li moći živjeti izvan

više

GDJE SI KUĆO STARA

Iseljeničke priče
piše: Emil Cipar

foto©Veljko Lukić

Kako podsjećanja mogu biti nekada čudna i povezana. Neki ih zovu asocijacije. U upravo doživljenom, pročitanom, viđenom… proživljaš neki drugi događaj, nešto što si potisnuo duboko u sjećanje.
Listam tako sbplus brodski portal. Vani pada snijeg, baš ugodno u toploj sobi.
Pažnju mi zaokupi reportaža kolege Veljka Lukića o jednoj staroj napuštenoj kući u Brodu. Svaki Brođanin ju poznaje, prošao je kad-tad pored nje. Sigurno se mnogi prolaznik upitao …tko je tu živio.…

više

UGROŽENO SRPSTVO

PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić

Krešino ime je  upalo u uho Srbima …Lalama, pa je odmah automatski bilo ispaljeno pitanje: –Šta si ti?
-Učenik
…u početku je odgovarao Krešo ali su oni odmah ispaljivali rafal:
-Nemoj se praviti lud mali, jesi li ti Srbin?
-Ja sam Hrvat …odgovarao je, ali bi  dobio neočekivan odgovor
-Hrvati ne postoje, to su isto Srbi.
Krešo je onda pitao tatu a tata bi  odgovarao da Hrvati postoje i…

više

POPARA

Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar

Neki dan žali mi se poznanica da su nekako one kreativnosti, iz vremena naših baka, preživjele svoje.
-Moja baka ti je znala iz ničega napraviti ukusno jelo. Meni je neki dan ostalo kruha, ali morala sam ga dati pticama, jer nisam imala ideju šta ću s njim.
U svome djetinjstvu jeo sam samo stari kruh. Svježi kruh se nije davao, jer je bio ukusan, pa bi se pojelo više. A kruh je morao izdržati tjedan dana.
Nije se kod nas u kući jelo puno kruha, ali jelo se ipak. I kada je…

više

PRIČA O MALOM ČOVJEKU

Sanjine priče
piše: Sanja Pilić

Mali čovjek bio je zaista mali. Nogice u svim mogućim ogledalima, i u svim mogućim pozama, bile su nogice malog čovjeka koji cipele gazi na van. Rukice su bile odrasle, pohlepne, uščuvane, sitne, mlake u rukovanju i podvodačke u milovanju. Mali čovjek nije imao sreće ni s očima, nalikovale su na oči prepariranog kunića i često se sužavale od zločestoće ili lukavstva, tako da bi od njih ostale samo dvije smeđe piknjice.
Mali čovjek nije bio zadovoljan mjerom koju mu je dala sudbina i…

više

KREŠA DOĐOŠ KUFERAŠ

PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić

Krešo je došao u grad na Dunavu u Vojvodini  kao desetogodišnji dječak.  Za taj grad su ljudi govorili da je lijep ali on ga je sam htio bolje upoznati i formirati svoje mišljenje o gradu u koji su se doselili. Prvi dječakov utisak je bio loš.
Na ulici su bili spojeni pas i keruša poslije parenja. Ljudi …i mladi i stari su ih nemilosrdno udarali nogama , štapovima , kamenjem pa čak i granitnim kockama od kaldrme i s čim su stigli. Oba psa se nisu mogli razdvojiti i tužno su zavijali i plakali i bili su skroz krvavi.…

više