Marijan Gubina: “260 dana”
I tako prođoše sati iščekivanja obroka, dok se u jednom trenutku nisu otvorila vrata. Jaka svjetlost sve nas na trenutak zasljepljuje. Svi škiljimo.
-Ajmo, stoko, vaša posljednja večera je spremna!
Bio je to poziv na još jedan obrok, iako je bio dan. U koloni, jedan po jedan, brzim korakom uputili smo se prema stolu koji je bio prekriven našim obrokom. Kruh umočen u jaja. Jedna…