U STUDENTSKOM DOMU NA VOŽDOVCU

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Kolege su mi rekli da još ima mjesta u studentskom domu na Voždovcu, pa sam sutradan otišao tamo da okušam sreću. To su barake na krajnjoj periferiji grada, smještene pored zadnje tramvajske stanice. Primio me je upravnik Bogdan Todorović, krupni i simpatični Crnogorac.

Rekao mi je da ima mjesta i pozvao službenicu da mi uzme podatke. Dok je ona pisala razgledao sam okolo i na jednom ormariću ugledao nekakav stari radio Kosmaj.…

više

TETICA

piše: Ruža Silađev
Iz popodnevnoga sna probudilo me je jesenje tapkanje kiše. Treba da idem, a baš mi se neda. Danas još nisam posjetila moju osamdesettrogodišnju tetu. Sa radošću me čeka svaki dan i često sam prva osoba u toku dana sa kojom progovori. Ustajem i polazim.

Na njenoj kapiji je poštar. Začujem tetin glas iz dvorišta.

–  Ej, ej, ti! Poštašu! Pokidaćeš mi sandučak koliko trpaš u njega.

više

MINUSI

piše: Marija Juračić
Već se nekoliko dana Lijepa Naša nalazi u debelim minusima.

Ne mislim na financijske minuse koji traju decenijima,  nego na ove atmosferske minuse koji su viša sila – vis maior – na koje ne možemo utjecati.

Znam da ne možemo utjecati ni na financijske minuse, ali oni su postali akutni, na njih smo se navikli i za njih postoje neka druga mjerila.…

više

DRUGA GODINA STUDIJA

piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sajećanja na minulo stoljeće”

filip-u-puliOdmah sam se počeo spremati za put. Krenuo sam večernjim vlakom i kad sam ujutro stigao u Beograd prvo sam otišao pogledati taj stan koji mi je Drago osigurao.

Bila je to vrlo mala sobica u koju se ulazilo iz kuhinje. Umjesto kreveta to su bile dvije daske postavljene na građevinarke “jarce”, a pored tog ležaja je bio toliko uzak prostor da je u njega mogla stati samo stolica, na kojoj je bio lavor.…

više

NE DA MI VRAG MIRA

Jadran Šantić-Šangarelo
Štioci moji lipi šesni i dragi nisan van se javi ohoho vrimena i ča bi naši stari rekli puno je vode ispod mosta proteklo a ja san muča.

Ne zato ča nisan jema čakod notavat vengo zato ča san sebe uvjerava da sa mojin notavanjiman ganjan vjetrenjače ka Don Kišote de la Manča, odnosno  kako je to činija veliki Servantes a ja mu nisan ni do gnjata.

I evo sad kad san seja za ovu makinjetu smrza san se pri pomisli …

više

ISPITI, STIPENDIJA I VOJNI ROK

piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

filip-u-puliEgon Šerbela

U mome sve širem krugu prijateljstava, posebno bih istakao prijateljstvo s beogradskim Slovencem Egonom Šerbelom, koji mi je zbog nečega bio posebno privržen. Čak je i na predavanjima nastojao sjediti sa mnom. Ubrzo me je odveo i doma.

Bio je to ogroman stan. Njegov je otac Tone u mladosti radio kao radnik na naftnim poljima Lendave.…

više

DAJ IM PRST, A ONI…

piše: Marija Juračić
Pričam sa zetom kako se na kraju u jednom društvu svaki problem  sam od sebe riješi.

Sjećate li se kako je prije nekoliko godina nezaposlenost bila velik  problem  i kako su suprotstavljene političke stranke jedna drugoj spočitavale   da ga ne znaju riješiti?

Onda je problemu dosadilo biti problem i sam je sebe riješio.

Vrlo jednostavno i učinkovito. Otišao je iz Lijepe Naše i riješio…

više

OPASNI ZALET

piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće

Politička nastava, opasni zalet, susret s Verom Šimić.

Bilo je i političke nastave, zajedno za sve studente PMF-a. Među organizatorima se isticao Bogdan Maglić iz Sombora. Na jednom takvom skupu, nakon što je održao kratko predavanje o Marksizmu-lenjinizmu, predavač nam je počeo postavljati pitanja. Zanimljivo je koliko je o toj temi bilo veliko neznanje studenata.

U vrijeme rata u NDH su objavljivane “Male socijalne knjižice” u kojima…

više

PRVA GODINA STUDIJA

DRUGI DIO KNJIGE

Očekivanja u smjeru budućnosti

piše: Filip Ćorlukić …iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

filip-u-puliOdlazak u Beograd

Došao je i dan polaska. Predvečer sam se odjenuo što sam u onoj sirotinji bolje mogao, stavio nešto stvari u mali koferić, preko ruke kožni kaput, šešir na glavu, pozdravio se sa svima i krenuo uz željezničku prugu prema petnaestak minuta u udaljenoj maloj željezničkoj postaji Kamen.

Čim je vlak krenuo ušao je milicajac tražeći isprave. Ušao sam…

više