događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće
Politička nastava, opasni zalet, susret s Verom Šimić.
Bilo je i političke nastave, zajedno za sve studente PMF-a. Među organizatorima se isticao Bogdan Maglić iz Sombora. Na jednom takvom skupu, nakon što je održao kratko predavanje o Marksizmu-lenjinizmu, predavač nam je počeo postavljati pitanja. Zanimljivo je koliko je o toj temi bilo veliko neznanje studenata.
U vrijeme rata u NDH su objavljivane “Male socijalne knjižice” u kojima…
DRUGI DIO KNJIGE
Očekivanja u smjeru budućnosti
piše: Filip Ćorlukić …iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Odlazak u Beograd
Došao je i dan polaska. Predvečer sam se odjenuo što sam u onoj sirotinji bolje mogao, stavio nešto stvari u mali koferić, preko ruke kožni kaput, šešir na glavu, pozdravio se sa svima i krenuo uz željezničku prugu prema petnaestak minuta u udaljenoj maloj željezničkoj postaji Kamen.
Čim je vlak krenuo ušao je milicajac tražeći isprave. Ušao sam…
piše: Marija Juračić
„Opet vam, punice, nešto nije pravo“, primjećuje moj zet zabrinut da bi moje raspoloženje moglo utjecati na okus ručka, da bih ga mogla zapapriti ili presoliti, kao da je ručak politika koja uglavnom ima bljutav okus pa nije čudo što puk na omraženim društvenim mrežama obilato koristi te začine.
„Muči me smeće!“, udaram direktno, “i onih 5000 kn kazne, ako u pogrešnoj kanti osvane kora od naranče.“…
piše: Viktorija Banić
Priznajte, jeste li ikada došli u napast da zavirite u nečiji mobitel ili mail? Osluškivali neki razgovor? Pročitali nešto za što ste unaprijed bili svjesni da nije bilo predviđeno za vaše oči? Ili brižljivo pamtili ono što ste preko treće osobe slučajno doznali o nekome koga poznajete? A onda to ispričali ili nekome u raspravi bijesno „bacili“ u lice, ne mareći za privatnost?
Dalmatinski je mentalitet oduvijek bio sve samo ne diskretan. Nikad tih. Kako kod Primoraca, još i više kod nas grlatih iz zaleđa.…
Iz naše arhive/ Objavljeno 27.01.2013.
piše: Jasna Lovrec
Karneval, poklade ili u Međimurju fašnik (fašnjek) razdoblje je rastjerivanja zime, zlih duhova te iščekivanja plodnosti i rodnosti vegetacije što je popraćeno različitim zanimljivim maskama.
Danas se u fašniku izgubilo vjerovanje u magijske moći, naglasak je na zabavi i društvenoj kritici, sudionici si daju oduška. Stare tradicijske maske još su uvijek prisutne uz sve više inovativnih novih maski. U povorci maski nekada je bila obavezna povorka svatova. Vjenčanje simbolizira i priziva plodnost i rodnost…
tekst: Ruža Silađev
Fotografija je snimljena u Pešti (Budim-Pešta) 1918. godine. Na njoj je vojnik Ivan Pejak, rođen u Sonti, 1893.
Bio je poznat kao Iva Čulin i eto primjera kako su u Sonti nestajali nadimci i nastajali novi. Naime Iva je bio podrijetlom iz Monoštora iz obitelji Radišini. Pošto se priženio u Čulinu kuću u Sonti, Radišini su se zauvijek zaboravili.
U vrijeme nastanka fotografije još uvijek je trajao Prvi svjetski rat i ovaj vojnik se nije nadao najboljoj budućnosti.
Pošto se ratna situacija po saveznike mijenjala na bolje, obećavajuće vijesti s fronte su dolazile i u Sontu. Vojnikova mati koja je znala mađarski jer je pohađala mađarsku školu, i supruga Ana, rođena Zlatar, Tacina (6. III1895., umrla 1977. ) krenule su na put u Peštu kod sina, supruga i oca.…
piše: Marija Kukić
Kutjevo/ Kako neki dani u životu čovjeka znaju biti komplicirani! Takav je meni bio prošli petak. Ovo mi se uistinu dogodilo.
U Požegi smo imali sastanak i dogovor oko proslave rođendana Matka Peića. Prijateljica Marija Iličić živi u selu Radovancima nedaleko Velike. Budući nije imala prijevoz, ja sam joj ponudila svoju uslugu.
Putem mi je pričala kako u selo vode 4 ulaza, kako selo ima 9 kuća i 10 šorova i kako je svakome tko ne poznaje selo teško naći izlaz.…
Iz naše arhive/ objavljeno 20.05.2015.
piše: Dragica Šimić
Potiskujući sjećanja izbjegavam susret s bolom. Radije si priskrbim dane u kojima ih nemam, pokazujem sebi kako znam biti sretna i voljeti negdje daleko, daleko od njih.
Svake godine pomno planiram odlazak, mirim se s bolom danima, molim ga da ne prevlada hrabrost i snagu, bolne uspomene potrpavam lijepima, zataknem osmijeh na rubove usana i krenem ……
tekst: Marija Kukić
foto: Mirko Cenbauer
Kad sam ugledala prelijepi cvijet kojeg je naš kutjevački lutalac Mirko Cenbauer aparatom snimio na Bodenskom jezeru, zainteresirao me taj cvijet i počela sam proučavati.
Prije svega tražila sam njegovo ime. Doznala sam da se zove jedić ili ljutić. Stanište mu je zapadna i srednja Europa. Raste u skupinama na sunčanim, polusjenovitim vlažnim pašnjacima, uz rubove šuma i uz obale voda. Zaštićena je biljka, trajna zeljasta. Stabljika je jednostavna, uspravna, gola ili dlakava, visoka do 100 cm.
Ono što me je posebno iznenadilo za ovu biljku, kažu da je smrtonosna otrovna biljka. Otrovni su svi njeni dijelovi, posebice korijen. Zna se da je jedan iskusni engleski vrtlar preminuo, a kasnije se otkrilo da se otrovao ljutićem. Ako imamo ranicu na tijelu, a taj dio tijela ne zaštitimo, velika je vjerojatnost da će kroz ranu otrov ući u čovječje tijelo.…