Marija Juračić
Od vjetra se skrili
u oko uragana
gasili smo strasti
u grotlu vulkana.
Tražimo mjesto
gdje tuga stoluje
gdje sve je blisko
gdje radost boluje.…
09 PRIČE
SLOBODNI VOJNIK I ĐAK
piše: Filip Ćorlukić ....Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
E, tu opet prestaje jedna faza moga životnog puta i započinje druga. Satnija je ostala u Visokom, a ja sam se vratio na selo. Uopće se ne mogu domisliti zašto sam išao u Visoko, niti zbog čega su me vratli nazad. Zbog veće blizine škole, boravio sam kod ujaka u selu Tetimi i sjećam se da sam već nakon blagdana redovno odlazio u školu.
SITNI ALI BITNI
tekst: Marija Kukić
foto: Mirko Cenbauer
Zuje, lete, lepršaju, gmižu, grizu… sišu krv ljudima i životinjama, sišu slatki nektar cvjetovima, pletu mreže, grade mravinjake, uništavaju biljne nametnike …i još puno glagola bih mogla upotrijebiti ako bih htjela objasniti sve što oni rade.
Oni su sitna, ali najmnogobrojnija vrsta životinja na svijetu. Zovu se kukci i pauci. Ima ih više vrsta nego svih ostalih životinjskih skupina zajedno.…
ŠEST METARA OBALE ZA PUNICU
piše: Marija Juračić
Nervira me zet kada primjećuje da ručak u zadnje vrijeme kasni i kada tu činjenicu povezuje s mojim godinama. Kažem mu da to kašnjenje s godinama nema veze, jer ako si se rodio blesav, godine te neće opametiti, a ako si se rodio pametan, godine će ti dodati onu finu kvalitetu iskustva i zrelosti.
„ Dobro, o čemu se onda radi?“ pita me izravno.
„O tome da svakog jutra moram pročitati sve novine i pregledati cijeli Internet da vidim što se kuha u vladinoj kuhinji… Vidim, tebi je to smiješno“, reagiram na njegovo cerekanje, “ali ako nisi budan, odnosno spreman na trenutnu reakciju, može ti se lako dogoditi da zaspiš kao oženjen čovjek, a probudiš se kao neoženjen, jer je vlada tako odlučila.”…
PUDAR
MIRIS DJETINJSTVA
piše: Ruža Silađev
Teško se odlučujem na spremanje roditeljskog tavana. Oduzme mi mnogo vremena, jer ponovno nailazim na zaboravljene predmete, knjige i fotografije. Tavan je za mene oduvijek magija. Svaki taj dio tavana ima iza sebe priču koja dira u najtananije osjećaje.
Po tko zna koji put otvaram makar jednom godišnje požutjelu kartonsku kutiju, privezanu unakrst, uzicom koju je moja…
ŽIVOT SA SATNIJOM ŽELJEZNIČKE VOJNICE
piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Bio je to vrlo zanimljiv period moga života. Vojnik Nikić, koji je bio specijalist za snabdijevanje njemačkim oružjem i opremom, darovao mi je prekrasan kromirani samokres Walter 7.65 mm s ugraviraninom ornamentikom i sedefnim koricama, koji je “pokupio” od njemačkog pukovnika u dobojskom skloništu za vrijeme zračne uzbune, a kasnije mi je dao i neku njemačku časničku odoru, sa skinutim časničkim oznakama.
Svaki sam radni dan biciklom i s oružjem odlazio u derventsku…
PUNIČINA KUHINJA
piše: Marija Juračić
Pita me zet kada će ručak. „Evo, zete, tražim recepte“, odgovaram ležerno i nastavljam listati neke novine koje opširno izvještavaju o najnovijim vladinim mjerama.
On me neko vrijeme gleda sumnjičavo, vrti glavom i onda ispali:“ Ma kakve recepte? Lonci prazni, a vi gubite vrijeme čitajući to smeće.“
„Bože, zete, kako si ti nerazuman i nestrpljiv! Sve je to u cilju prosperiteta. Uvijek moraš učiti od boljeg majstora od sebe. A gdje mogu naći bolju kuharicu od ove vladine? Ja doduše ne mogu osnovati povjerenstvo za izgubljene dane, jer znaš kako je rekao Churchill; ako želiš da stvar propadne, osnuj povjerenstvo, ali mogu naučiti kako prelijevati iz šupljeg u prazno, a da se lonac napuni.“…
ĐAK I VOJNIK
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Stričeva i Kaicina obitelj primili su me otvorena srca. Oni su dijelili malu zajedničku kuću, a ja sam spavao u udžeri u kojoj su pokojni Ilija i Kaica spavali dok su bili mladenci. Naša stara djedovska kuća već je davno bila srušena, a udžeru je Ilija prenio sebi.
Želeći što prije nastaviti školovanje, već sutradan sam otišao u sedam kilometara udaljenu Derventu. Videći moju svjedožbu petog razreda iz Tuzle, direktor gimnazije mi je bez ikakvih problema omogućio nastavak pohađanja nastave šestog razreda. Svaki sam dan u crnoj tenkističkoj odori pješice dolazio iz Vrhova. Red vožnje vlakova mi nije odgovarao, a niti drugog odijela nisam imao.
BOGATSTVO PLODOVA
tekst: Marija Kukić
Foto: Mirko Cenbauer …foto album
Nošena vjetrom, ogrnuta tmurnim oblacima, obgrljena zubatim suncem, stiže nam ona, kraljica među svim godišnjim dobima, a ime joj je – jesen. U naručju nosi mnoštvo dozrelih plodova, onih samoniklih, ali i onih uzgojenih ljudskom rukom.
…Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi slatke nam plodove,
Cvijeće šareno i bilje donosi… (Sv. Franjo Asiški – Pjesma stvorova)…
NAPUŠTAM BOJNU
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Postao sam svjestan da mi bojna više nije zaštita i da tu više ne smijem ostati, pa sam se sjetio poslovice: “Uzdaj se u se i u svoje kljuse”. Kljuseta nisam imao – bio sam sam.
Cilj mi je bio doći u Derventu i nastaviti pohađati nastavu. Tu sam još prespavao, a ujutro sam sam sreo dva brata Štrukelja. Oni su nešto stariji od mene, nisu bili u Hasićevoj bojni i ne znam kad su došli, a čim sam ih ugledao u glavi mi se rodio plan odlaska iz Bijele. Potražio sam Ivicu Katavića, bivšeg susjeda, koji je prije…