događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Štefica Vanjek
Slušam i gledam ovu kutiju za koju sam rekla da ju više neću paliti jer iz nje iskaču uvijek jedni te isti likovi s apsurdnim izjavama. Više nisu ni smiješni, nego je žalosno, ali svejedno povremeno moram. I baš kad upalim to zlo čujem najveću glupost koju ni moje godine ne mogu prožvakati.…
Iz knjige “Katarza” objavljene 2021. godine čija će promocija biti u GK Marko Marulić u Splitu, u petak, 24.06.2022. godine.
piše: Dragica Križanac
Moja djeca i ja imamo familijarni grob, za tri člana obitelji u jednom malom groblju u Amsterdamu. Ta oaza vječnog mira zove se St. Barbara, a nastala je 1893. godine. Kako je u stara vremena služilo kao katoličko groblje, gdje su se sahranjivali kardinali, gradonačelnici i drugi velikodostojnici, stari dio groblja je sad monument, to jest, ima zaštićenu vrijednost.…
piše: Štefica Vanjek
Ovaj turoban dan izvlači na površinu sve negativne emocije, tugu, razočaranje, nemoć i još kojekakve druge negative.
Lako za tugu, proći će kao i svaki puta do sada, ali što ću s bijesom koji mi je izazvalo naše „ažurno“ zdravstvo. Digli su mi tlak na maksimum, kapilare mi pucaju kao lude, malo mi nedostaje da ličim na nokautiranog boksača, a bome i šećer nema mira, slatka sam kao lubenica.
Pitate se tko me razljutio, a ja se pitam tko nije, od ovih ludih kamenčuga od boleština što mi pritišću grbu na leđima, zbog kojih sam „sretna do neba“ stalno obilazim ordinacije kao „Križni put“, a…
Iz naše arhive/ objavljeno 30.03.2018.
tekst i foto: Ruža Čulo
1992. nakon napada na moje selo, u kojem nisam bila već skoro dvije godine, napisala sam stih u kojem govorim da bih se voljela naći na užarenoj cesti kad se sa zvonika bijele kapelice oglasi podne i osjetiti onaj osjećaj pripadnosti samo onom „prvom“, svom najdražem domu.
Ovu riječ „prvom“, urednik tadašnjeg lista Tomislav, koji je objavio tu moju pjesmu, prepravio je u „pravom“ i tako objavio.…
piše: Ruža Čulo
U ljeto 1995., nešto prije Oluje, prvi put posjećujem zavičaj nakon dugih 5 godina. Moje selo nalazilo se na prvoj crti obrane Livna i život u njemu bio je neizvediv. Jedini stanovnici bili su hrvatski branitelji.
Naša kuća pogođena je granatom, na njoj nije bilo vrata. Na podu majčine sobe našla sam gospinu sličicu iz Međugorja. I danas je čuvam za uspomenu. Držim sličicu u ruci i plačem u napuštenom i zaraslom selu.…
piše: Kitana Žižić
Čekala sam ispred ljekarne preuzeti tablete za snižavanje kolesterola. Godinama sam im odolijevala ne htijući poslušati doktoricu, uvjerena da mi ne trebaju.
Sve je to nadaleko poznat farmaceutski lobi. Svi su umreženi bez imalo stida. Neki odlični studenti govorničkih vještina nakon što završe težak studij medicine, zaborave humano poslanje koje ih je natjeralo na taj trnovit put te…
piše: Štefica Vanjek
Jučer sam bila u velikoj nabavi za kućanstvo. Uredno sam napisala spisak potrepština i kao obično, zaboravila ga uzeti. Treniram mozak svaki dan rješavanjem rebusa u moru informacija i dezimformacija, ali ne djeluje protiv zaboravljanja, možda i pospješuje zaborav.
Obišla sam sva četiri trgovačka centra u gradu i iz svakog izašla sa punim …
piše: Kitana Žižić
Bezazleno dječje pitanje koje otkriva svu zbunjenost naivnog dječjeg svijeta. Kad odrastemo postavljamo drugačija pitanja, ali ne s manje iznenađenja, ovisno o tome u kakve smo ljude stasali. Sačuvamo li dobrotu otkrivamo mnogo surovosti i boli u nekada divnom, sigurnom, zaštićenom malom svijetu.
Suprug i ja djecu smo odgajali uz puno ljubavi i pažnje, svjesni ako uspijemo, da…
(čuje se tutnjava)