događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Đurđa Vukelić Rožić
Danijel i Zdenka odlučili su obnovljeni čamac odvesti na otok Krk i usidriti ga u blizini svoga apartmana. Još samo nekoliko godina do odlaska u njemačku mirovinu! Polako su se selili natrag u domovinu, to su bile psihičke pripreme za veliku promjenu u životu obitelji. Danijel je mnoge besane noći provodio razmatrajući i osmišljajući najbolja rješenja za sve. …
piše: Sanja Rotim
Gospođa Ivanka je imala kuću sa predivnim vrtom koji nije bio nalik na druge vrtove lijepe samo u proljeće i ljeto. Njezino cvijeće je bilo u cvatu i za vrijeme hladnijih godišnjih doba, dok su drugi vrtovi bili potpuno goli i izgledali tužno.
Gospođa Ivanka je živjela sama. Nije imala ni muža ni djecu,…
piše: Sanja Rotim
Nekada davno živio je jedan bračni par koji je mnogo želio djecu. Kada se rodila njihova voljena kćerkica bili su neizmjerno sretni. Dali su joj ime Vanesa. Ali odmah nakon rođenja roditelji su primijetili kako ona nije mogla saviti jedno koljeno. Držala je uvijek jednu nogu kao ukočenu.…
piše: Đurđa Vukelić Rožić
Vozeći opustjelim lokalnim cestama u smjeru majčina rodnoga sela, iz automobila upijala sam ravničarske vizure i prisjećala se ljeta provedenih kod djeda. Selu sam se približavala vozeći polako. Na cesti nije bilo automobila, ni bicikliste ni pješaka. Za prošle posjete djedovu imanju, dočekali su me tek kosturi gospodarskih objekata obrasli…
piše: Ruža Zubac-Ištuk
Prije svitanja, dok je još cijelo selo spavalo, Mali Grijeh izišao je iz špilje i krenuo u šetnju. Priroda oko njega bila je dobra, nježna mati, a njezino krilo puno umiljate dobrote. Ranoranilac to nije zamijetio jer je njegovo srce bilo hladno poput špilje u kojoj je živio.…
Iz naše arhive/ objavljeno na Glasu 21.11.2013. i u knjizi “Ono malo duše” 2015. godine, a aktualno i danas i uvijek.
tekst: Emil Cipar
foto: Sonja Breljak
Uređujem neki tekst na njemačkom, neko pismo nevješto formulirano iz kojega primatelj ne bi nikada doznao što se od njega traži. Nema tu ni padeža, ni vremena, ni imenica… samo želja da se prizna radni staž za godine 1974, 1975, i 1976……
– Stres je to. Svako ljeto sam ja doživljavao stres kada bih odlazio na sezonu. – govori mi on dok ispijamo kavu na jugu Norveške.