IZ DRUGIH MEDIJA ...črčkarije.com
Znate li onu staru pjesmu u kojoj se spominju riječi baril, bronzine, škancija, šterika itd.? Poznata, je li? Pjesma je to koja se zove “Konoba”, a ide otprilike ovako: “Jemala si baril i bronzine, pod škancijon stivane bocune, sve si gušte na ovome svitu, darivala ka lipe bokune …Vonjala si toćon i frižkinon, ladila me kad uvati fjaka, a kad dušu stegla bi tuga, u tebi san i pija i plaka …”…
ETO ME U ZAGREBU
MOJA HRVATSKA
piše: Daniel Ligeska ...naš suradnik, student hrvatskog jezika iz Poljske, zaljubljenik u Hrvatsku, hrvatski i hrvatsko, odnedavno na praksi u hrvatskom glavnom gradu.
Zagreb/Već su dva tjedna od kad sam došao u Zagreb. Nisam do sada nikad imao mogućnosti da ostanem na duže jer sam uvijek bio u Hrvatskoj kao turist. Ali i tada imao sam utisak da je ovdje skupo. Sada sam se samo u tome putvrdio.
Može zvučati to malo čudno da na samom početku pišem o novcu. Ali malo sam šokiran kad nešto kupujem jer meni se čini da je …
GEJŠA IN KROEJŠA
piše: Sandra Marelja Muić
S-E-Z-O-N-A. Naša, svemoćna, spasiteljska, jedna, jedina, uzvišena, nedodirljiva, nedostižna. Mislim da nema čarobnije riječi u Hrvata, čak i one nacionalne konotacije (p)-ostaju/jesu metle u ormaru naspram ove. Sve što se tijekom godina nakupilo problema i smeća u Hrvatistanu riješiti će mjesec dana otvorenih suncobrana i „zimer fraj“ natpisa na kartonu od banana uz cestu, to…
ZVIŽDUK
GASTARBAJTERSKA CRTICA
piše: Ivek Milčec
Brbljavi bauštelac Rudač stalno je Mateku prigovaral da neka tolko ne potencira svoju načitanost i dobro znanje njemačkoga jezika. Bil mu je zavidan i bodul Tonči, čija žena Njemica, radi mira u kući, ne pušta ga u posjet rodnome Hvaru. Pajdaš Jožek, zvan Lajbek, nerazgovjetno mrmlja i protivi se svakome čitanju jer kaj je njegovom ocu falilo što je bil nepismen; trda zagorska gruda trebala je težaka, a ne…
KAKO SAM POSTAO KOLEGA
Iseljeničke priče …IZ NAŠE ARHIVE /objavljeno 03. 12. 2011./
piše: Emil Cipar
Jednoga dana pozove me šef u ured. Ponudi mi mjesto za sjesti i reče da su odlučili promjeniti moj radni ugovor. Trebao bih postati tehnički namještenik, to je jedna stepenica više u karijeri, primanja će mi se povećati …ne baš bitno, ali će uz povišicu koju će sindikat izboriti na pregovorima to ipak biti znatno više nego do tada.
Nisam dugo oklijevao …potpisao sam. Iskreno rečeno, očekivao sam povišicu i drugi status, ali mi ono sa sindikatom nije bilo u…
LUPEŠKA MAČJA POSLA
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Kako je lito vrime o pasji vručina isto tako je i vrime o tradicionalnega druženja po kultnin štacijaman koja se nalaze uvik na rivi i to u svin našin malin dalmatinskin mistiman. Kako se na tin požicjuniman ka po pravilu nalaze šentade uvik su pune i zauzete sa starijin judiman koji po ko zna koji put pričaju barufe iz mlaji dan i puste misne zajebancije.…
PACKE
piše: Nada Landeka
Lijepo se prisjećati djetinjstva. Ili mladosti! Naročito od prije dvadesetak godina, dok su još dječica bila mala, a vrijeme je bilo bitno drugačije nego danas. Umjesto za kompjuterom provodilo se vrijeme na obližnjoj livadi, u dvorištu, naganjajući loptu, ili zabavljajući se sa brojnim prijateljima na neki drugi način, najčešće u vatrenoj igri.
U svakom slučaju gotovo sva djeca su bila živahna, razigrana, …
PONOVO ROĐENI
Marijan Gubina: 260 dana
Ugledavši moga tatu, promijenio je izraz lica. Na njegovom licu jasno se vidjelo da vodi borbu sam sa sobom. Nešto bi rekao i ne bi. Na kraju, samo je namignuo mom tati i okrenuo se natrag. Bio sam svjestan da tata bježi, da ne bi smio biti s nama. Drugi je krenuo prema dnu autobusa. Umirem od straha. Imam osjećaj da će mi tata stiskom ruke zdrobiti nogu. Sreća, prvi vojnik okreće drugoga, grli ga i kreće s njim van iz autobusa.
U MEĐUVREMENU
Ina Mihanović
vrijeme je stalo negdje između jučer i danas
i kazaljke staroga sata
poklopile su se s vremenom onog digitalnog
nevjerojatno
stari sat je uvijek kaskao
k’o da to radi namjerno
sve se pretvorilo u muk
i sjena je jedna pala na moja koljena
RUŠEVINE
piše: Drago Oršić
Prečesto, u životu, gradimo, stvaramo i težimo nečemu, da bi se, kada se krug sudbine zatvori, našli na ruševinama, bilo djela, ljubavi ili prijateljstva. Saznanja, koja stičemo, u takovim trenutcima, mahom su velike ili manje velike, katastrofe, ovisno o uloženome sa svoje strane.Veliki nedostatak, bilo Božiji, kako to mi vjernici kažemo, ili prirodni, kako agnostici vele, je taj što ne možemo vidjeti dušu, jer tada bi i oni najtvrđi vidjeli sve moguće ožiljke na njoj, koje sakupismo kroz život.…