piše: Marko Sladić
Evo me na jednom našem otoku. Okružen maslinama i dalmatinskim borovima, sjedim na groti. U moru gledam rakovice kako se, nakinđurene raznom travom i morskim žbunjem, oprezno šuljaju za plijenom.
Razmišljam u kojem bih smjeru mogao krenuti. Otok nije velik, ali opet nije ni malen, taman za ispedalirati ga cijelog u jednom mahu.
Ustajem. Na leđa stavljam crveni ishabani ruksak napunjen svime i…