događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ Objavljeno 11.12.2010. godine i otvorilo dugu diskusiju
KOLUMNA POVODOM
piše: Emil Cipar
Hrvati u Njemačkoj, a ima ih oko 200 000, osuđeni su na jedan improvizirani život. Zbog neriješenog socijalnog statusa i nedostatka osjećaja pripadnosti niti jednoj državi, prisiljeni su na vječna putovanja i traženja svojega mjesta.
Znam da će ove riječi izazvati buru negodovanja, kao na primjer …pa svaki pravi Hrvat zna gdje pripada! ...ili …kakav je to Hrvat koji ne zna kamo pripada!
Mogu li izbjeglice postati lojalni državljani
Piše: Žarko Delač
Napokon se vezano uz problem izbjeglica oglasio i naš predsjednik vlade i jednostavno priznao kako nemamo plan vezan uz sadašnju situaciju. I naravno lakonski se opravdao kako i Europa nema nikakav plan.
Učinio je to nakon mnogih prozivki i javljanja različitih inicijativa poput naseljavanja otoka, aktiviranja zapuštenih vojarni i ostalih napuštenih državnih nekretnina pa do zatvaranja granice prema Srbiji.…
Likovni natječaj: Iserlohn – Rim -Molize – Zagreb 2016
Piše: Ankica Karačić
„Kako je ove godine glagoljica proglašena nematerijalnom kulturnom baštinom bila bi odlična ideja da se promovira hrvatskoj djeci u svijetu ovo prekrasno SLIKOVITO PISMO. Ako dijete nauči i zapamti bar 1 slovo glagoljice i obogati ga likovnim izričajem, obogatit će sebe i čuvati hrvatsku kulturnu baštinu.“
Mali leksikon hrvatske glagoljice
Tema natječaja:
Iz knjige Šokica pripovida
piše: Ruža Silađev
Ni nimalo zazirala snaš Teza svake subote it u pateku kupit bilila. Bilila se u licu, laloke crvenila i merisala. Kad dojde nedilja, jel kaki god svetačić uredi se. Na glavu delincku, svitlu, križanu maranku poveže. Izmeđ livoga slipoga oka i maranke u uvo zatakne, jel malo muškadla i sitna cvita, jel ružicu. Uredi se pa sve ševeri kro’selo. Bila je velika iroškinja. Irošila se tako sve dok se nije njezin Bona obolijo.
Rodila malo, a to malo samo dreči i dreči. Dan noć. Nije to njoje bilo prvo, pa da ne zna z ditetom.…
Za umrle nikad nije kasno. Pa ni ovaj mi sonet za svestranog umjetnika i prijatelja mi Arsena Dedića …U prilogu su i dvije dopisnice koje mi je poslao Arsen, a koje su integralni dio soneta, štoviše njegov povod i svrha …
Roko Dobra
Premjestilo me, oprosti, u malu sobu s knjigama
pa sam, pored mnoštva ovih porazbacanih mi stvari.
dvije ti dopisnice, Arsene, ipak, s brigama
našao. Mada će neki koji ne znaju ustvari…
Hrvatska je teško bolesna VII. – Nisam iscicao iz maloga prsta
piše: Josip Prudeus
Nemam što dodati, niti oduzeti mogu. Pa čitajte onako ležerno. Opuštajuće, smirujuće.
Veleposlanik RH u (…) gospodin (…) sa suprugom (…) i Konzul-gerant RH (…) gospođa (…) pozvali su u petak, 4. prosinca 2009., uvažene goste na Božićni domjenak u rezidenciji Veleposlanstva RH u (…)
Tekst i foto: Marija Kukić
Ponedjeljak je, ujutro. Pao je dogovor:
„Danas ćemo ići u Kuću cvijeća.“
Nisam tamo bila još od vremena kada je odlazak u Kuću cvijeća bio pravi hit. Nakon nekoliko promašenih trolejbusnih postaja konačno smo stigle. Ali, gle čuda! Ponedjeljkom su vrata ovog zdanja zatvorena. Čiste, uređuju, pripremaju za nove posjetitelje.…
piše: Ivan Tumbas
Nije mi dosta zorta, što je ogriv poskupijo, već su mi se i đonovi na opankama izlizali, a k´o što znate, za misec dana triba platiti kaznu od tri iljade, za svu ćelavu gumenariju i točkariju.
Tako i moj komšija Očenaš Janoš, zdravo pcuje, al’ mađarskom,da ga Dačo nebi razumijo. Ima on dva murata: Vučka i Pudlicu.
Kaže, nije to što mora uvrtit svakom konju po osam oštri kandži u ploče (podkove), jel svaki konj ima dvi pridnje i dvi zadnje vuče.…
