događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Hrvatska akademska slikarica iz Iserlohna, Ankica Karačić, boravi u Peruu
tekst i foto: Ankica Karačić
Proteklo je pet dana gdje su ostvarene dvije izložbe, Truilo i Salpo.
Salpo je jedan prekrasan krajolik na 3500 metara n.v.
Ali stvarno, to je jedan drugi svijet. Uopće nema internetske mreže. Jedino u pojedinom kafićima.…
IZ PUTNOG DNEVNIKA
piše: Božica Jelušić
Berlin/ Mora da sam negdje, nekad, u nekoj karmi, bila apatrid, da sam se seljakala i sklanjala na raznim mjestima i tako provodila život.
Naime, kamo god dođem, ja organiziram radni prostor, složim svoje pisaljke i bilježnice, nužne knjige, pribor, malo robe iz kofera, i nastavim raditi tamo gdje sam doma stala. Istražujem kvart; gdje je knjižara, muzej, istočnjački restoran, kafeterija, park, banka, punkt javnog prijevoza. Nastojim to zapamtiti. Vratim se “u gnijezdo”, pa radim nekoliko sati dnevno, pokušavajući pri tom misliti na jeziku zemlje u kojoj se nalazim.
Vrlo malo vremena provodim u dućanima i robnim centrima, Izbjegavam automate koliko god mogu. Ne vučem teške torbe, gledam da su mi ruke slobodne koliko i misli.…
piše: Dragica Šimić
Dugo Selo/ Nekada su Dugo Selo zbog blizine grada Zagreba i svih sadržaja koje nudi veliki grad, zvali Mjestom za spavanje ( u prijevodu – mjesto u kojem se ništa ne događa).
Ovaj mali grad zadnjih godinu dana diše punim plućima, aktivno živi sadržajnijim i zanimljivim umjetničkim životom.
Nemali doprinos kulturno umjetničkom životu dao je Predrag Topić, ravnatelj Gradske knjižnice Dugo Selo.
Osnivanjem Kluba pisaca GK Dugo Selo početkom 2018. god. započeo je niz događaja u gradskoj knjižnici kao što su koncerti klasične glazbe, filmske prezentacije, predstave u izvedi poznatih filmskih i kazališnih glumaca, pjesnički maraton u Noći knjige, predstavljanje knjiga…
I njemački mediji odaju priznanje Luki Modriću nakon dodjele nagrade za najboljeg igrača svijeta u 2018. godini prema izboru FIFE.
Posebno naglašavaju njegove nogometne vještine i uspjeh te skromni istup i veliki, emotivni govor u kojemu je odao priznanje kako konkurentima, tako i suigračima, trenerima, obitelji, navijačima, Realu, Hrvatskoj. I to trojezično, na engleskom, španjolskom i hrvatskom.…
prilog: Sonja Breljak
Berlin/ Opraštajući na nedjeljenim misnim slavljima se od vjernika iz Hrvatske katoličke misije Berlin s kojima je kao dušobrižnik proveo sedamnaest i pol godina, fra Radoslav Tolić im je poručio sljedeće:
– Prije 17 godina došao sam u ovu misiju Berlin, da budem dušobrižnik vama na raspolaanju. Evo, svemu u životu dođe kraj, pa i mome boravku među vama.…
Iz periopćenja za medije
Zagreb/ – Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske predstavit će na konferenciji za medije dana 25. rujna (utorak) s početkom u 10.30 sati, pilot projekt „REGISTAR HRVATSKIH SUBJEKATA IZVAN REPUBLIKE HRVATSKE“.
Konferencija za medije će se održati u dvorani Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske na III. katu (Trg hrvatskih velikana 6, Zagreb).…
Ivan Tumbas
Nejiđi, ovo je tvoja zemlja Baćo moj, Bačka!
Ravna, pomalo piskovita, crnicom obavita.
Ne ostavljaj cvrkut tica na njezinim granama,
Uranke Bunjevaca, sunčani miris polja.
Ti si naviko, Baćo moj, živit lipo ugazdovo.
Uvik ti je u glavi miris pečene rane,
Miris plodova zrili, sa ravnice i doljača naši.
Miris voćnjaka i vinograda, vina i rakije.…
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Na sva tri misna slavlja na hrvatskom jeziku, u crkvi svete Marije u Spandau, crkvi svetog Sebastiana u Weddingu i crkvi svetog Bonifacija u Kreuzbergu, oprostio se u netom prošlu nedjelju od Hrvatske katoličke misije i vjernika, fra Rade Tolić, dušobrižnik koji je u Berlinu proveo 17 i pol godina. Fra Rade odlazi na službu u Stuttgart a iz Stuttgarta u Berlin dolazi fra Mijo Šabić.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Blago ovima što rade u tvornici čokolade, mogu je praviti, držati u rukama, gledati, kušati, do sita se najesti…
Što ja sa strujom da radim? Mogu se samo ubiti ili stresti, a do toga mi nije. A onda mi se opet čini da nije svako zlo za zlo. Zahvaljujući tome što ne dolazim u takva iskušenja mogu održati vitku liniju. Jer, da me je pustiti među ove pokretne trake preko kojih klizi taj slatki smeđi grijeh… jer da me je pustiti… jer da me je…
Ovo mi se motalo po glavi prije nekoliko godina, kada sam prvi put šetala carstvom čokolade i promatrala one sretnike kojima šećer nikad ne pada. Bilo je to u Švicarskoj, u tvornici „Alprose“. Ja sam tada radila u tvornici struje.…