ŠTO BISMO BEZ SMIJEHA I OSMIJEHA

Novi likovno-literarni natječaj za hrvatsku djecu širom svijeta naslova “Mudrost osmijeha, a ne podsmijeha”

prilog i organizacija Natječaja: Ankica i Ante Karačić i Jadranka Gradac

Međunarodni likovno-literarni natječaj Iserlohn – Essen – Zaprešić – Podgorač – Novi Sad – Sovići 2022. na temu „Mudrost osmijeha, a ne podsmijeha“ raspisuje se za djecu Hrvata u iseljeništvu i djecu iz Hrvatske u dobi od 1. do 8. razreda osnovne škole ( iz Njemačke do 12. razreda).

Izložba likovnih i literarnih radova hrvatskih učenika iz cijeloga svijeta održat će se u Njemačkoj, Hrvatskoj pod pokroviteljstvom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Hrvatske matice iseljenika, a u suradnji Matice hrvatske za Ruhrsko područje, …

više

DOBROTA JE JEZIK…

Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza… Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP…

piše: Slavica Jurčić

Bila je nedjelja, divan dan. U takvom danu, sunčanom i vedrom, na svijet sam donijela mojega dječaka. Dvadeset i jednu godinu moj svijet je obojen u plavo.

Od toga dana imam dječaka koji me uči novim spoznajama.
Na primjer, saznala sam da se muški mozak razlikuje od ženskog, jer “ženine misli se vežu jedna za drugu, a muške misli su u kutijama”.
A jednom, kada sam ga pitala zašto ne priča, rekao mi je: “Bolje ne reći ništa nego reći glupost”.

više

DIKTATOR I FILOZOF

piše: Marko  Jareb

  Ovako priča jedan svjetski diktator iz prošlog stoljeća: „Jednoga dana odluči poći u lov. Odjene staru vjetrovku, na noge stavi skije, uzme dugu pušku i prijeđe trinaest kilometara. Onda pred sobom, na nekom stablu, ugleda jarebice. Zastane i prebroji ih. Dvadeset i četiri. Ali kakav peh! Sa sobom je ponio samo dvanaest čahura! Zapuca, ubije ih dvanaest, zatim se okrene, prijeđe onih trinaest kilometara što ga dijele od kuće i uzme još dvanaest čahura. Opet prijeđe trinaest kilometara i nađe se pred jarebicama koje su se i dalje gnijezdile na istom stablu. Na kraju ih sve ubije…“

  A ovako priča jedan filozof iz osamnaestog stoljeća: „ ‘beskrajno dobro raspoloženje’, ‘unendliche Wohlgemutheit’. Nije to poruga, nije satira, nije sarkazam. Jedino s visina beskrajno dobrog raspoloženja možeš ispod sebe promatrati vječnu ljudsku glupost i smijati joj se.“

više