HRVATSKI JAL

PUTOVANJA
piše: Nada Landeka

Kako pojasniti jal i ljubomoru u srcima najbližih, i najsrodnijih?
Nekad davno, dok sam još bila djevojčica, u mom susjedstvu stanovala su dva brata. Kuće jedan do drugog, reklo bi se da su im vrata gotovo dodirivala jedna druga, a oni su bili kao stranci. Nikada se nisu pozdravljali. Kad bi se sreli na ulici, prelazili su na drugu stranu ulice da bi izbjegli pozdrave, s prezirom bi jedan kimao glavom  kad bi koji od susjeda rekao štogod lijepo o onom drugom bratu.  Svakim danom mržnja je bila sve veća i teža. Gotovo da su svi u susjedstvu osjećali mržnju u zraku, koliko je teška atmosfera bila zbog njihove netrpeljivosti.…

više

ŠERIF IZ MAKSIMIRSKE ŠUME

OSVRT
piše: Ivek Milčec

Vjerujem da su mnogi od nas čitali knjige, napise ili gledali filmove o legendarnome junaku Robinu Hoodu koji je otimao bogatima i davao siromašnima. Da li se baš sve tako odigralo nije toliko ni važno, tj. ako u legendama ima i pola istine to je već velika stvar jer se uvijek išlo obrnutim redom; tko jači taj kvači. Kako god bilo Robin Hood ostao je engleski šumski vitez-dobrotvor, prirastao srcu potlačenih, obespravljenih i marginaliziranih narodnih masa diljem svijeta.…

više

DOBA KISELIH KRASTAVACA

ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar

Doba kiselih krastavaca naziva se u novinarstvu vrijeme, kada nema dovoljno vijesti i događaja da bi se ispunile stranice.
Međutim fraza je nastala u Berlinu krajem devetnestog stoljeća i nema nikakve veze sa novinarstvom, nego se odnosila na opću nestašicu. Kada se nije imalo što za jesti onda su kiseli krastavci iz Spreewalda bili delikatesa. Odnosilo se to na manje kvalitetne krastavce, koji su kiseljeni ljeti.…

više

A ŠTO BI BILO DA NIJE BILO SNIJEGA…

PUTOVANJA
piše: Nada Landeka

Bog se uvijek za sve pobrine. Ponekad i sami ne znamo što bi i kako bismo se postavili u određenim situacijama, a tada s Neba dođe rješenje. Da te godine nije bio snijeg visine nanosa i do 11 m, tko zna što bi bilo. Kolebanja koja sam osjećala u sebi, možda bi me odvela nekim drugim stazama. Eto, i snijeg zna pripomoći u donošenju odluka……

više

BROĐANI NA WEBU

foto: sbonline

Zavičajni klub „Brođani“ e.V. Berlin, nalazi se odnedavno na webu. Njihova web-stranica zove se kratko BROĐANI, a nalazi se na adresi http://brodjani.blogspot.com/. Možete ju naći i na našem portalu u rubrici UDRUGE I KLUBOVI. Kako to priliči vremenu „Brođani“ će u buduće o svojim brojnim aktivnostima informirati na suvremeni način. Također će se moći pročitati i što je o njihovom radu objavljeno na drugim web-stranicama.…

više

GDJE JE DOM

Veronika Vere

I ovog jutra
kao i svih ostalih dana
sjedim za stolom
pijem kavu potpuno sama,
i razmišljam.
O suncu u mojoj domovini,
toplom pijesku na morskim plažama,
o planini svojoj, u kojoj…

više

HRVATSKA DANAS

OSVRT
piše: Emil Cipar

Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!

više

NEDOVRŠENA PRIČA

Iz naše arhive (objavljeno 27.07.2010)

piše: Sonja Breljak

Umjesto uvoda:
“Dok čitam Sonjinu Nedovršenu priču pred očima mi lik starice iz Foče o kojoj sam pisao 1992. godine. Sjedila je na pragu kontejnera u jednom kontejnerskom naselju u Düsseldorfu . Nije bila svjesna što se s njom događa. Prestavih se i upitah ju želi li razgovarati sa mnom. Pogledala me tako praznim pogledom kakvog ne vidjeh dotada i koji mi… dok čitam Sonjinu priču… ponovo pred očima.
– Uđi sinko... reče i pomaknu se malo u stranu. Uđoh u kontejner, a starica mi se ubrzo priključi. Muški dio obitelji… muž i tri sina nestali su… nikakva glasa o njima. Upitah je za paralele između Drugog svjetskog rata i ovoga… koji za Europu i nije rat.
Iz praznog pogleda ote se uzdah. Pogleda me i učini mi se kao da je svjesna moga prisustva. Opet uzdah: – Moj sinko… onaj je bio dernek… teferić. Ovo što nas je sad spopalo... Glas nestade ponovo u praznom pogledu.
Ne sjećam se više detalja iz reportaže koju napravih tada. Znam samo da je potpis ispod slike starice s praznim pogledom glasio: Gdje je više ta Europa… taj svijet?!” (Emil Cipar)…

više

ŽIVOT NA DAR

REPORTAŽE
piše: Emil Cipar

Imam donorsku karticu. Izustih to na početku, pa mi je odmah nekako lakše. A lakše mi je zbog toga, jer sam imao nakanu šutjeti o tome. Mislio sam …to je osobna stvar svakoga pojedinca, svatko odlučuje sam o sudbini svojih organa.
Razlog zbog kojega imam tu karticu vezan je uz jedan događaj od prije 30 godina. Kolegi s posla umrla je šesnaestogodišnja kći.…

više