Iz naše arhive/ objavljeno 22.08.2014.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Kasno ljetno popodne. Zvoni mi mobilni telefon.
– Ja ...javljam se.
–E, dobar dan gospođo, jeste li vi …? Ako niste oprostite na smetnji.
-Ma jesam jesam, priznajem dok čovjek nije prekinuo vezu.
–Izvolite, kako mogu pomoći, pitam. I čekam radoznalo čuti što…
Nekada davno živio je jedan vitez koji je tražio najljepšu riječ. Pitao je sve u selu znaju li je, ali niko nije znao.
Ljetnje je doba. Možemo to zaključiti po odjeći ovih djevojčica, druga, koje su na čas udaljene od sigre. Sjede ispred bijelim vapnom okrečene kuće kako je to prije bilo u Sonti, na patosu od opeka.Na lijevoj strani vidimo vraca, ulaz u dvorište.