Marija Juračić: IZ DRUGE PERSPEKTIVE

piše: Marija Juračić
Visok je datum pa se ta činjenica odražava i na obiteljski objed – francuski krumpir  u skromnijoj verziji. I onda ga moj zet još začini politikom. Jedva probavljivo. I objed i politika. Smetaju mu prebjezi, oni likovi koji mijenjaju stranke kao Keosindar čarape. Pitam tko je Keosindar, a zet, znajući da ću vama sve izlajati, brzo dodaje:

„Nadam se da nije nitko. Ako kažete Josip, tužit će vas da vrijeđate naciju, ako kažete Janez…  tužit će vas da vrijeđate susjednu naciju, ako kažete Mujo… Dakle, neka ostane  Keosindar, neki nedefinirani zoon politikon iz naše sredine. Kako Keosindar  mijenja čarape, tako ovi likovi mijenjaju stranke“, govori moj zet i odmah nastavlja:…

više

piše: Marija Juračić
Danas opet razglabamo o onom slučaju saborske zastupnice koja je pokrenula pitanje postupaka nekih bolnica prema ženama prilikom odboljavanja,  kako dio medicinske struke naziva anesteziju.

A što mi laici o tome znamo? Možda su to zaista dvije različite stvari.

Možda ona, ta saborska zastupnica i još 400 žena koje su nešto…

više

piše: Marija Juračić
Danas smo se za obiteljskim stolom prebacili na visoku politiku. Ne znam tko je izmislio tu sintagmu, jer ta visoka politika je puna niskih udaraca, prizemnih razmišljanja, niskih namjera. Jednom riječju – sva je niska.

Mislim da te osobine politika vuče od svojih prapočetaka, od trenutka, kako je to lijepo objasnio Jean Jacques Rousseau, kada se našla jedna dovoljno pokvarena i drska faca koja je ogradila komad zemljišta i rekla: „Ovo je moje.“ Našla je relevantan broj …

više

piše: Marija Juračić
Danas raspravljamo o mirovinama. Slažemo se da je vlada posve nerazumna. Prvo je stvorila uvjete da 150 000 mladih ljudi utekne iz zemlje, a sada se želi dokopati nekih drugih mladih ljudi, neke  tuđe radne snage koja bi, navodno, budućim penzionerima ostvarivala mirovine.

„Zato  sada vlada vodi više računa o natalitetu da zadrži ljude u domovini“, govori zet, “jer po načelu solidarnosti ja sada uplaćujem za vašu mirovinu, a sutra treba raditi netko tko će otplaćivati moju.“…

više

piše: Marija Juračić
Pita me zet zašto sam nevesela, a ja mu kažem da su napali mog prijatelja koji mi je, od kada se poznajemo, činio samo dobro, uvijek bio raspoložen odgovoriti na mnoga moja pitanja, nikada nije pokazao nestrpljenje, rekao da je u žurbi, da za mene nema vremena…  Zet zna da nisam posebno društvena osoba i da sve svoje prijatelje mogu nabrojati prstima jedne ruke pa radoznalo ispituje o kome se radi.

„O Googleu“, kažem,“ traže od njega odštetu jer je, navodno, ugrozio pravila poštene trgovačke utakmice, pa ga napadaju da prikuplja podatke o svojim konzumentima, pa da vrijeđa ljude, pa …“…

više

piše: Marija Juračić
U posljednje su vrijeme neki istaknuti političari i neke moćne organizacije  tvrdile da su za sve loše stvari u Lijepoj Našoj krivi oni koji šire pesimizam, koji ne vide kako je u državi sve mnogo bolje, nego što je ikada bilo.

Dobri smo, uspješni, plemeniti i zato osmijeh na usne i vjeru u srce! Vi koji širite pesimizam i defetizam samo smetate, pa ako vam ovdje nije dobro, otiđite za onima koji su već utekli.…

više

piše: Marija Juračić
Pita me unuk što znači riječ restrukturiranje. Pokupio ju  je  negdje usput i jedva je izgovara. Kako malcu objasniti nešto što ni mnogi političari ne kuže?

A  opet, svi se pedagozi slažu u tvrdnji da treba udovoljiti djetetovoj znatiželji.

Kako je kuhinja svima bliska, pa je mnogi nose  u podsvijesti, te stalno nešto kuhaju i izvan nje, odlučim mu stvar objasniti običnom kuhinjskom terminologijom.…

više

piše: Marija Juračić
Danas ne razgovaramo o loncima i kuhinji. Jasno nam je tko nam lupa lončiće, a kuhinja je već odavno prerasla prostor  našeg malog doma i postala nekako sveprisutna, globalna.

Pričamo u pola glasa  o jednim opskurnim novinama čiji novinari  nemaju drugog posla, nego kopati po mračnim  stvarima. Po dnu nekakvog polusvijeta, koje onda još nazivaju elitnim.

„Zašto su te novine opskurne“, pita moja kći, a zet, koji svemu voli …

više

piše: Marija Juračić
Čujem kako zet mrmlja da nemam pravo suđe pa onda ni objed ne može biti dobar, a to me ljuti, jer ja imam pravo suđe i objed je uvijek dobar, pa kažem drzniku, ako mu suđe ne valja, neka kupi novo.

Zet prasne u smijeh i govori da ja imam dobro i pravo suđe, ali da  pravosuđe u Lijepoj Našoj ne vrijedi ni cijelog pišljivog boba. Znaju to naši građani, jer moraš biti ili posve nezainteresiran ili potpuno glupav pa da ne vidiš što se u loncu kuha.…

više

piše: Marija Juračić

Zamolila sam zeta da mi iz biljne apoteke  donese neko aromatično ulje kojim bih mogla prevenirati prehladu.

Očekivala sam metvicu, majčinu dušicu, možda ružmarin ili lavandu. Ali ne. Kraj cijelog raskošnog izbora, on mi je donio tamjan.

Odmah mi proradiše klikeri. Zašto tamjan?…

više