događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Drago Oršić
Puno ljudi je upoznato sa nazivom “Bircuz” a Slavonci ponaosob, jer domaći je to naziv, kako vole reči. Po mom osobnom uvjerenju, radi se o riječi “Wirtshaus”, kući za ugostiti, naravno čisti germanizam, ali mi Slavonci ko mi…
Ma kakvi Švabe, pa to je od pamtivijeka takav naziv kod nas. Dok sam bio mlađi, volio sam, naravno tu i tamo zaći u bircuz. Sretalo se tu šareno društvo poznatih, moglo se o svemu i…
O Brodu moga djetinjstva 1
piše: Drago Oršić
Pomišljam ponekada da starenje čovjeka približava njegovom djetinjstvu.
Slike koje su davno prošle pokraj nas postaju jasnije, detalji se ponovo pojavljuju, iako bi nekim slijedom trebali biti davno zaboravljeni.
Sjećam se moje Brličke gusto prošarane rupama od bombi, zbog blizine tvornice vagona, ruševina kuća u mojoj ulici u kojoj su tada …
Piše: Emil Cipar
Kopam po sjećanjima događaje iz sredine 60-tih. Ja sam u dobi koju danas zovu pubertet, kažu i da je to vrlo važna faza u razvoju čovjeka. Može biti tako, ali ja tu fazu nisam svjesno doživio …o pubertetu se u mojoj mladosti nije javno pričalo.
Išao sam u tehničku školu „Josip Godlar“ u Slavonskom Brodu …strojarski smjer. Bila je to tada perspektivna škola, industrija je vapila za školovanim kadrovima.…
piše: Drago Oršić
Stara je uzrečica u nas ” Što dika navikla, tjerala dovika “.
Često sam se pitao, je li to stvarno tako, ne postoji li u njoj pogreška. No prateći događaje i njihove posljedice u Lijepoj našoj, nekako sve vodi ka zaključku, da je ipak sve točno onako, kako uzrečica veli.
A što bi drugo čovjek mogao reći? Možda, onaj koji je dugo…
piše: Drago Oršić
Prošao Božić, prošla i nova godina, sve bez snijega i leda, ovdje u Bayernu. A onda steglo, a i snijeg napadao. I tako, sjedim uz šalicu kave, u tmurno zimsko jutro i pratim vjetrom nošene pahulje snijega, koje postaju sve veće i gušče, a u mislima plovim mojom slavonskom ravnicom i uzdišem zamišljajući ju prekrivenu bijelim snijegom.
Ta slika mi je uvijek u duši i toliko mi je draga, jer zimu u Slavoniji sam uvijek takvu volio. Uvijek su me, do nedalekoga…
piše: Drago Oršić
Tihim koracima, poput starog namjernika, stiže nam Božić i ove godine. Ponadaše se, neki, kako ga više nikada neće biti, jer eto, vjerujući Majama, preduhitriti će ga kraj svijeta, no prevariše se.
Kraj svijeta, dođe i prođe, a Božić polako dolazi, stiže rekli bi. Unatoč svemu, i nakaradnoj situaciji u svijetu, a da ne spominjemo lijepu našu, mnogi mu se još vesele i iako ne u obilju, očekuju ga sa nekim neskrivenim osjećajem u srcu.…
piše: Drago Oršić
Kao mladić, gledao sam jednom, za mene u tim godinama, dozlaboga dosadan film. Radnja se odvijala, negdje u Sibiru, a poanta cijeloga filma bijaše razmišljanje jednoga naučnika, zagubljenoga u bespučju Sibira i sve ono što je želio reći voljenoj osobi, ali joj nikada nije rekao, a niti je sada postojala mogućnost da joj to pismom saopći. Kako s godinama čovjek sazrijeva, kako mu mnoge stvari tek sa životnim iskustvom postaju jasnije, tako me je tadašnje razmišljanje o tome filmu natjeralo, k nekim novim saznanjima.…
piše: Drago Oršić
Sjedim u toploj sobi, moga sadašnjega doma, a vani prava, kako bi rekli, crna jesen. Prije par dana susreli smo se i sa prvim snijegom. Ne, nisu to bile sporadične pahulje, nego pravi snijeg, prekrio polja i drveće s dobrih, petnaestak centimetara debelim pokrovom. Nije se dugo zadržao jer ovo doba godine još nije pogodno za njegov duži boravak, ali nagovjestio nam je kako će ga, barem prema starim pravilima, ove godine biti dosta i ranije nego što smo očekivali.…
Evo stigla nam i jesen. Nakon, vrućega i suhoga ljeta, stigla jesen, sa svim svojim obilježjima. Iz, sadašnje životne dobi, gledajući unazad, sjećam se svakakvih jeseni.
Znale su biti mrske, prohladne i kišom prošarane, a znale su biti i zlatne, tople i pune sunca i vedrine, prava hrana za dušu čovjeka. Plodovi bijahu bogati, lijepi mirisni, pa ti dušu ponese, u razmišljanju ka nekoj novoj sferi, blagostanja, bogatstva i ljepote. Niti kiše koje bi nadolazile nisu takvoj jeseni mogle oteti čar…
Dragine priče
piše: Drago Oršić
Često mi se kao djetetu ova izreka činila smiješnom, no tek kada sam odrastao, shvatio sam što ona zapravo znači. Kako god mi mislili, ipak nam ona daje do znanja da sve u životu, bilo prije ili kasnije, iziđe na vidjelo, pa skrivali mi to pomno ili ne. Tako se, eto dogodilo i u ovoj, istinitoj, priči koju ću vam sad ispričati.
U selu, u kojemu smo supruga i ja, izgradili kuću, nisam boravio dugo preko godine, tek za vrijeme godišnjega odmora, jer…