Marija Juračić: IZ DRUGE PERSPEKTIVE

piše: Marija Juračić
Vidi me zet s olovkom i papirom pa pita što opet mudrijašim.  Pomalo me vrijeđa taj izraz, ali mislim, još uvijek je bolje, nego da me pita, što se opet glupiram i zato zadržavam miran ton.

„Pročitala sam u „Berlinu“ članak jedne gospođe o penzijama  i izjavi premijera da su ove godine penzije narasle više nego ikad pa računam, tko je tu u pravu.

Tip je izjavio da na mirovine odlazi 37- 8 milijardi kuna, milijarda amo tamo, a znamo da u državi ima otprilike milijun i 200 tisuća penzionera, mahom bezobraznih ljudi koji traže da im se vrati ono što su godinama  pomalo uplaćivali pa nisu ni osjetili da nešto daju. …

više

Marija Juračić
Od vjetra se skrili
u oko uragana
gasili smo strasti
u grotlu vulkana.

Tražimo mjesto
gdje tuga stoluje
gdje sve je blisko
gdje radost boluje.…

više

piše: Marija Juračić
Nervira me zet kada primjećuje da ručak u zadnje vrijeme kasni i kada tu činjenicu povezuje s mojim godinama.  Kažem mu da to kašnjenje s godinama nema veze, jer ako si se rodio blesav, godine te neće opametiti, a ako si se rodio pametan, godine će ti dodati onu finu kvalitetu iskustva i zrelosti.

„ Dobro, o čemu se onda radi?“ pita me izravno.

„O tome da svakog jutra moram pročitati sve novine i pregledati cijeli Internet da vidim što se kuha u vladinoj kuhinji… Vidim, tebi je to smiješno“, reagiram na njegovo cerekanje, “ali ako nisi budan, odnosno spreman na trenutnu reakciju, može ti se lako dogoditi da zaspiš kao oženjen čovjek, a probudiš se kao neoženjen, jer je vlada tako odlučila.”…

više

piše: Marija Juračić
Pita me zet kada će ručak. „Evo, zete, tražim recepte“, odgovaram ležerno i nastavljam listati neke novine koje opširno izvještavaju o najnovijim vladinim mjerama.

On me neko vrijeme gleda sumnjičavo, vrti glavom i onda ispali:“ Ma kakve recepte? Lonci prazni, a vi gubite vrijeme čitajući to smeće.“

„Bože, zete, kako si ti nerazuman i nestrpljiv! Sve je to u cilju prosperiteta. Uvijek moraš učiti od boljeg majstora od sebe. A gdje mogu naći bolju kuharicu od ove vladine? Ja doduše ne mogu osnovati povjerenstvo za izgubljene dane, jer znaš kako je rekao Churchill; ako želiš da stvar propadne, osnuj povjerenstvo, ali mogu naučiti kako prelijevati iz šupljeg u prazno, a da se lonac napuni.“…

više

piše: Marija Juračić
Već se neko vrijeme na televiziji vrti reklama u kojoj se nesretna, radom i djecom premorena žena, uzimanjem samo jedne pilule pretvara u sretnu i zadovoljnu ženu, majku, kraljicu. Ne, nemojte krivo shvatiti. Poslovi nisu nestali. Oni su još tu. Možda su se i povećali, ali sada ih ona, zahvaljujući piluli, lako obavlja. Čak se stigne i igrati s vlastitom djecom!

Ali to nije sve. Pilulu uzima i njezin suprug pa se i on veselo pridružuje obiteljskom udarništvu. Sada na scenu stupa…

više

Piše: Marija Juračić

Vrijeme je nogometnih utakmica i moj se zet ne “odljepljuje” od ekrana. Nekako mi je tužno gledati ga onako osamljenog, kao jedinog navijača u našoj kući pa mu odlučim dati moralnu podršku.

„Tko igra?, pitam ga tobože zainteresirano i sjednem kraj njega.…

više

piše: Marija Juračić
Dvije stvari mrzim iz dna duše: ići liječniku i imati posla s hrvatskom birokracijom. A moram imati s njom posla, jer ga ona nema.

Naime, sav svoj posao prebacuje na moja nejaka, građanska leđa. Izmišlja ga za mene. Namjerno i zlurado. Da mi uništi ljeto. Da mi zagorča život. Da opravda svoje postojanje.

O kući koju smo sagradili još u onim vremenima kada se to činilo…

više

Pjesma posvećena Franku Lohajneru, studentu iz Opatije, pripadniku 204. A  brigade Rakitje, poginulom na Kupresu.

Marija Juračić
Slika zaustavljena u oku.
Ti mlad, gotovo dječak, vedrog oka
i osmijeha.

Godina  devedeset i neka.
Učiš  njemačke, nepravilne glagole
i smiješ se mojim riječima da ćeš tih
stotinjak glagola lako savladati.
Važni su ti ti glagoli…

više

Pjesma “Nepomično more” pohvaljena je  na ovogodišnjem Petrarca Festu,  festivalu poezije koji se tradicionalno održava u Zagrebu u čast oca soneta F Petrarce.

Marija Juračić
Sanjala sam opet neka crna jedra
kormilo je prazno i samo se vrti
nepomično more, bez zvuka, bez vjetra
korak do ničega, do pakla, do smrti.

Nema ni zvijezda, nema niti ptica
misli nekud bježe, traže malu luku
okrutna je tama, samo izmaglica
u prazninu tmine pružila sam ruku.…

više

piše: Marija Juračić
Naša kuća nije velika, ali leži u prekrasnom, mirnom kraju, svega  400 metara udaljena od centra grada. Jutrom nas budi cvrkut ptica, noću uspavljuje šum vala. Iz kreveta se možemo ravno zaletjeti u more ili jednostavno trčati pješčanom plažom . I sada je u taj miran, ustaljeni život moj zet unio nemir. Zapeo je da uzmemo hipotekarni kredit. Ima velike planove.

„Turizam se razmahao“, govori,“ dići ćemo kat i iznajmljivati apartmane. Tu lova samo curi!“…

više