Stipo Lučić
Još ponosna i gorda ratnička je bit,
iz ranjene duše otima se krik.
O nado, o ljubavi, o mila,
radosna čežnjo, ratničkih dana.
Zar jedinu moju Hrvati sad biju?
Udaraju naši, podrumski junaci,
pucaju u leđa ratniku heroju.…
08 POEZIJA
JER SAM ŽELIO
KESTEN ISPRED CRKVE
Gibarački soneti
Slavko Žebić
Zar su tol´ka ljeta prošla? Kada prije?
Mjesec zasto ko i onda, stao iznad božje kuće
Srpanj već je, žega, sparno. Žito zrije,
pod kestenom mi smo opet, kao nekad, kao jučer.
Trajalo je kratko, šteta. Dan, dva prije tvoje prošnje
noć je tiha. Preko puta Pava Porčin gleda s trijema.
Mjesec zasto iznad tornja, obasjao stare krošnje.
Mladi se i noćas ljube, ja sam tu, al tebe nema.…
MOLITVA
KAD ĆE PROLJEĆE
ZAGLEDAN
BLAGO NAŠIH NAVIKA
Ljerka Varga
Biseri našeg plavog mora, svi koralji
Blaga moje drage domovine, svijetlo sunca,
Sva zlata vrijednim rukama ubrana
Pripadaju nama, žiteljima njenim, vjekovima.
Sva crnica, sav kamen planina, svi snjegovi visina,
Svi križevi posijani I oni postavljeni na raskršćima,
Svi mirisi borova, svijeće adventa, postojanost,
Pečat su naše prisutnosti na ovim stazama.…
POSTAJA XIII.
PRĨČE ZA DOBRANUÔĆ
Dubravka Borić
Kad spȁt mõlo Mãre griẽ,
rukuõn glãdi mãteri obrãze
i rûku non stĩšće.
Slȕšo kakȍ mãter prĩčo prĩče.
Dvî non prĩče isprīčãla.
Na puô trȅće
Mãre je zaspõla,
a mãter zaknjãla.
…………………………………………………….
spȁt – spavati
mõlo – mala
griẽ – ide
non –joj
puô – pola
zaknjȁt – „ubit oko“, zaspati samo tren…
U glasu mu nečujnom čujem