SVETI VID ILI VIDOVO

Kratka pisma iz domovine
piše: Marija Matijašević

Stružec/Danas se u selu Stružec, slavilo svetog Vida. Klečanje od 10:00 sati, a sveta misa u 11:00 sati. Crkvu sam dan prije ukrasila s bijelim ljiljanima, tako da je danas jako, previše mirisala. Kad je počela misa, odjednom su došla sva djeca iz škole, gdje su slavili zadnji dan škole.  To je zadnji dan četvrtog razreda u selu, jer od petog idu ta djeca dalje u Popovaču. Lijepo ih je župnik sve postavio za doministrante, sa strane oltara. I tako su lijepo …

više

ZAUSTAVITE GENOCID

OTVORENO PISMO VLADI REPUBLIKE HRVATSKE: -ZAUSTAVITE GENOCID!
piše: Nada Landeka
Tek toliko da pojasnimo onima koji se nikad nisu bavili analizom riječi „genocid“ – po tumačenju iz Statuta međunarodnog kaznenog suda – genocid znači djelo počinjeno u namjeri da se u cijelosti uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina kao što su; ubijanje skupine, nanošenje teške ozljede ili duševne boli, namjerno podvrgavanje skupine životnim uvjetima kojima je cilj njezino potpuno ili djelomično fizičko uništenje, nametanje mjera s namjerom sprečavanja rađanja unutar skupine.…

više

MOJA ŠTIKLA

KOLUMNA POVODOM
piše:Sandra Marelja Muić 

Pade još jedna glava. I to mala i nježna, naspram ovih drugih glava glavonjskih koje bi (su) trebale pasti.  Nagovještaj pada, sada već bivše ministrice zaštite okoliša, zbio se  početkom mjeseca kada je jadna sletjela na dičnu pozadinu takičući oko nekakve planinarske kuće u Zagorju u štiklama, i to dva puta.  Jedino što se tada uspjela dignuti, a ovaj put je izbacila samu sebe tehničkim knock outom iz ministarske fotelje.  Šteta, taj resor je zbilja jako živnuo kad ga je ona preuzela.  Svaki tjedan …

više

PRIČA S POŽUTJELE SLIKE

Kratka pisma iz domovine
piše:
Marija Matijašević

Stružec/ Požutjela slika. Stoji već dugo na mojem radnom stolu. Slika mojeg IV. razreda. Stalno ju gledam i prisjećam se davnih, lijepih školskih dana. Od četvrtog razreda se dalje išlo u školu u Popovaču. Što nas tamo čeka? Nova škola, puno učitelja, puno predmeta. A što je bilo najteže?  Putovati!  Do Popovače je bilo 7 km. To znači, tko nema bicikla, a malo ga je tko imao, mora pješice. Tako i ja …pješice! Ubrzo je tata kupio stari biciklin “Rog”, …

više

DANTEOV KRUG

piše: Nada Landeka 
Analizirajući   tuđe ljudske sudbine skloni smo kritici. Gotovo uvijek!   I uvijek nam je puno lakše osuditi onog kraj nas nego li  se osvrnuti sami na sebe. Tako većina građana koja su uspjela oduprijeti se izazovu da na jednostavan i lak način dođu do kreditnih sredstava koje posljednjih godina nude kreditni uredi  i „investitori“ sada  možda  gledaju s osuđivanjem na sve žrtve kreditnih ureda. No  slušajući teške i tužne sudbine čovjek ne može, a da se ne zapita; „Bože, do kud smo to stigli?“…

više

MOJ SUSED ROHA

KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Ne razmem ljude koji veliju da im je dosadno i da ne znaju kam bi sa sobom. Izgleda, da ne prate događaje koji se tiču svih nas ili im je svejedno kaj se to događa s našim gospodarstvom, kakva će biti ovoljetna žetva ili turistička sezona. A prošlih sedam dana  zaista je bilo turbulentno i prepuno nepredviđenih događaja a jedan je svakak zaslužil da mu se posveti ovaj uvodnik. Naime, radi se o odlasku najdugovječnijeg, ali i najomiljenijeg guvernera Hrvatske narodne banke. Željko Rohatinski, tijekom…

više

SAMO JE JEDNO U MOME SRCU VRIJEDNO …

piše: Martina Budimir
Kutjevo/Naravno da nije, ali zapitam se. Za nekoliko se minuta sprema spektakl za koji nas danima nabrijavaju. Nacionalna nas televizija ispod svog loga svakoga dana podsjeća na veliki trenutak. Još dva dana, još jedan dan …Sve je u znaku večerašnje utakmice, pa, priznajem, i ja sam pokleknula. Pomakla sam svoju neizbježnu šetnju na raniji termin zbog utakmice. A putem po ulicama svoga selo-grada imala sam što vidjeti. Raznorazni crveno-bijeli rekviziti vrište već danima po policama trgovina, na ulicama, kao dio…

više

MIRIS LJILJANA

KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević

Stružec/Devedeset ljiljana krasi moje dvorište. 90! Svake ih je godine sve više. Miris se širi naokolo. Prelijepi su, veliki,  božanstveni!
U sredini im zeleni tučak, koji ih još više poljepšava. Stoje tu pokraj moje kuće, kao vojnici na straži. Tko ih dodirne, pomiriše, bude obilježen, ima žuti nos od peluda. Vjerujem, čekaju i dočekat će Svetog Vida, 15. lipnja. Tad je Dan sela. Okitim ću njima sve oltare naše crkve, vani i unutra. Bit će možda i premirisno,…

više