SONET ISPOD ČEKIĆA

Primismo pismo iz Zadra od nešeg dragog i cijenjenog suradnika u rubrici Poezija, Roka Dobre. Roko nam javlja tužnu vijest o smrti prijatelja i šalje Njemu posvećene stihove:

-Evo Vam šaljem sonet ispod čekića. Napisao sam ga netom mi je starija kći Zrinka javila da je umro Marko Vasilj. Ona je prof. književnosti u ovdašnjoj Ekonomskoj školi i sve dozna prvo od mene koji sam se knjigama i ovim svojim starosnim nevoljama udaljio i od ljudi, i od svekolikih zbivanja u ovom lijepom nam gradu.

više

PLANINA

Roko Dobra
sada je nazirem pod bijelim šeširom
gordu iznad górā s licem lijepe zbilje
ruke joj pružam žudeći obilje
svega što je ona poradi čeg širom

otvaram srce sred trnja u dolini
kad se u oblake svilene oblači
il’ kad se do gola polagano svlači
da bi u svoj svojoj bljesnula oblini

više

SABRANA BJELINA

Božica Jelušić
Mi idemo u putničkom vagonu,
Melodiju nam zime čelik pjeva.
Šušketa lišće na šumskome tronu:
Svijet se još drži i san odolijeva.

Dok jabuka na snijegu ruku čeka,
Još netko nekom biva dragocijenost.
Za svaku bolest srce nađe lijeka,
Grane otrpe zimsku povijenost.

više

MORE U DUŠI

 Roko Dobra

                               Višnji McMaster

pred noć rekoh moru: zaspalo si, more?
a umorno more tek se na tren prene;
bližeć mu se, dodah: dugo je do zore!
a pospano more leđa mi okrene.

zatim rekoh moru: igrajmo se, more!
a more, bezvoljno, dublje u san krene.
strgnuv čipku s mora, zaredam ukore,
a more, prkosno, naglo nekud skrene.…

više

SAKUPLJAM RIJEČI

piše: Ljerka Varga
Riječi sakupljam, ko korijenje kišu
Dok vrijeme k’o da stoji, a oblaci dišu,
tišinama večeri i magle se vuku
Samo korak šušti, poznaješ po zvuku.

Možda mi misli grade slike riječi,
Pa trebaju vrijeme, do papira prijeći
već košare pune, svih dobara stoje,
A srce kuca snagom i pjesmu poje.…

više