Mirko Popović

Mirko Popović

Nasuprot čamotinji licemjerja
i povijesnim stranputicama
Nasuprot pakosnom šarenilu oslonaca
i erupcijama osionosti više klase
u svim glagolskim oblicima
i  ‘znanstvenim’  dostignućima
na polju mržnje i lažne empatije
zavaraj glad zavrtloži opsjene…

više

Mirko Popović

Nisu to kiše više
ni plave, ni čujne
ni vidljive
Mora da alkemija plodi
ni tužne, ni sretne riječi
jednog dalekog
budućeg travnja
a ja joj posloženo sjemenje
nemušt bez očiju vidim…

više

Mirko Popović

Učim li to čitati igru sunca
na zidu tihom blještavom bijelom
zagledan u simetriju davnih
boja jutra što zorno su
cvala u radost
učim li to slušati kako ispod prozora
trava šumori raste šapuće
i kad vedrinu uskoro iznenada zamuti
noćni kormilar olujno plešući…

više

Mirko Popović
samo vjetar navrati
u sivi dan, krhko
prolista dikensa mojim licem
kao kad klone korak
preko pustog praga

samo mir uroni
u hladne sobe
gledam, zimska…

više

Mirko Popović
Odlama se
s grumenom zemlje
tiha kao kap borove smole
nad mahovinom

Silazi sa ljetnim
jadranskim jutrima
žuboreći s presušenim
kapljicama sunca…

više

Mirko Popović
Neznano zastaneš
hod ti nastave koraci

preko mosta ih čuješ
u dûgu se izdužuju

A tvoj pogled nagnut
nad površinom klizeće vode
lik ti i nebo skameni…

više

Mirko Popović
Kad ga razoruža praznorukost
iz snohvatice ga trgnu
crte  njena  lica
Zar je već odrasla, pita
krhotine minulog da na tren odgodi
brzopleto pomirenje s datostima
Bilo bi zanimljivo čuti
ponovne nemire pulsiranja kozmosa
u vjetru i pramenovima…

više

Mirko Popović
Uzmi ogrtač, u lice ti
na vrhu zadihanih stepenica
diše maestral
svježinom visokih trava
i hladnog stijenja uokolo

Prezireš ga u trenutku iako te
ni glazba u travama ne opija
Više ne žališ ništa, ne znaš…

više

Mirko Popović
znam da znaš zašto preostale sjenke
otpadaju sa zidova, zašto se
stubovi u meni tišinom okamene
svaki put kad otputuješ

znam da znaš kako zamre
smijeh karanfila u prozoru
kako odjekuju otkucaji sata
i njegove metalne suze…

više