Anđelka Korčulanić

više

Iz naše arhive/ objavljeno 27.09.2018.

Anđelka Korčulanić

Kad umre pjesnik
i nadživi ga pjesma.
svemir se unedogled širi
zadojen mlijekom stihova.
prašinu sa sebe otresu
tronute planete
i negdje se rodi zvijezda nova
kad mu se imena živi sjete
i mislima do njegove krenu
graditi svoju kuću od snova.

 …

više

Anđelka Korčulanić

Između nas je more.
I dok mi o njemu pričaš,
kao prije,
dok još si volio mene,
oči ti gore.
More je između nas
i otkucava vrijeme umjesto sata,
a ljubav naša već odavna…

više

Anđelka Korčulanić

Vodiš me za ruku
u lov na osmijeh, u lisnate šume
bijela graba i hrasta medunca.

Meka sam, podatna, tijelo od gume
oslikano žutom kredom sunca.
Hodamo za zvukom truba,
za hukom nevidljive rijeke…

više

Anđelka Korčulanić
Izumrli zagrljaj, ono najbolje
iz cjelokupne povijesti ljudskog roda,
smjestili smo u muzej, pod video nadzor.
Još nesvjesni gubitka topline
djecu učimo prijateljstvu na distanci
i pobratimstvu sa sapunom,
sebe učimo polovičnoj
nježnosti bez dodira…

više

Anđelka Korčulanić

Svu noć ti se tople usne
k´o ptice na mom licu gnijezde.
Sviće, a san u svijesti i dalje teče,
na oči blago kapaju nam zvijezde.

U otvorene dlanove stavljaš mi svijet
i prvu zraku sunca u rasutu kosu.
Od sunca do sunca, u pijanstvu bez vina,…

više

Anđelka Korčulanić

Sto ograda i sto zidova
oko sebe izgraditi da je,
ljubav kad pokuca na vrata,
sve bi to u čas u vodu palo.

Sto krila da imaš kad u tebi
iz pepela hladnog uskrsne ptica,
od okova što ih nebo šalje
pobjeći nigdje ne bi se dalo.…

više

Anđelka Korčulanić

Dođem i ne kažem ništa,
a more se zagleda u moje oči
i stane tiho pjevati balade.
More zna, u mračna okna noć se toči.
Nebo je bez mjeseca i zvijezda,
bez svjetla i nade.

Poimence doziva dupine,
šalje ih da ribu pred noge mi nose,…

više

Anđelka Korčulanić
Šum valova i šum vjetra
k´o anđeosko pero draškaju uho.
Tvoji su prsti žarnjaci meduze
zalutali pod bijelo ruho,
pod našim prozorom pjevaju muze.

Okovanu mjesečinom,
na plavoj me postelji ljubiš
u Kući okrunjenog mora*.…

više

Anđelka Korčulanić
Pod velom snova sva u zlatu
kroz ključanicu kako si prošla,
pod krovne grede moga mira
što si, nezvana ljubavi, došla?

Kroz gusti korov zapuštenog vrta
lelujava koraka bosa si prošla
a ovdje nema onog tko te treba.
Što si nezvana ljubavi došla?…

više