Nada Vučičić

NESANICA

Posted on

Nada Vučičić

Noć poludi u tebi i pretvori se u poludan.
Ne spavaš ali i ne radiš danje poslove.
Drugi spavaju pa da im ne smetaš.
Ne čitaš jer te bole oči, slova su sve manja i crnja u knjigama.
Ne pišeš, čemu?
Svi već pišu. Manjeviše sve se ponavlja!

Pucaju li to šavovi nemušto slijepljeni prethodne noći?…

više

ZIMSKA

Posted on

Nada Vučičić

Kad zatvorim prozore i peć upalim
Od dima kad oči zasuze i čežnja kad se javi
U kasne sate sumraka utihnulih ptica
Haljinu od snova na golo tijelo oblačim
I sijede kose u pletenicu  rubim
Sve se vrati
Sve zime daleke a tople od sjećanja
Svi dani poljupcima iscrtani…

više

KRIK

Posted on

Nada Vučičić

poželim da dođeš
opet
zvijeri koja ne dojiš svoje mlade
noći koja zaboravljaš tkati
stručke svjetla u cvijetovima
poželim pjev tebe
umrle ptice
pjevam te bez riječi…

više

ZALUTALI

Posted on

Nada Vučičić

Jutros su Boga doveli na hitnu
zapeo je o žicu na granici
snijeg je djelovao čisto i prolaz moguć
sad krvari jako
a na hitnoj suosjećajno kažu: Covid
vodite ga u ambulantu kojoj pripada
tamo nek ga zbrinu, danju su oni glavni…

više

AKO PRIĐEŠ

Posted on
Nada Vučičić

Ne možeš čuti moju tišinu,
ni moje misli prisvojiti.
No možeš doći u moju blizinu,
skupa možemo disati, riječi izmjeniti.
Ako se dovoljno potrudiš razumjeti,
ako ti polako objasnim sebe,
možeš otkriti ljepotu daljina i
čuti kako šumore breze.…

više

BILO JEDNOM

Posted on

Nada Vučičić

Samo ti i ja znamo
za tragove u pijesku ostavljene
na zimskoj plaži sa stražom galebova
dok pjevušili smo staru pjesmu
i smiješili se morskoj pjeni
i srebrenoj Luni na srebrenom valu
kad san smo započeli
Tad činilo se vrijeme varkom…

više

KAKO ČITAM PJESME

Posted on

Nada Vučičić

Kad mi pjesma u goste svrati
zagrlim je radosno uz: dobro mi došla
skuham nam kavu i kolač stavim
rastvorim na grudima haljinu
zabacim kosu da mi ne smeta
otvorim vrata umu i srcu
i križ brzo napravim desnom rukom
da budem univerzumu otvorena…

više